LONDON CALLING

PIŠE ELLA DVORNIK To je terorizam! Kako možeš nekom zapaliti auto? Pa zar ne mislite da je možda taj čovjek samohrani otac dvoje djece?

Instagram

U Engleskoj i Americi taksi se ne poziva telefonom nego se isključivo zaustavlja na cesti ili se poziva uz pomoć aplikacije na mobilnim telefonima. Tako je to u tim razvijenim državama koje doista žive u 21. stoljeću

Kad sam u Zagrebu, rijetko kada sama vozim. Puno mi je lakše pozvati taksi da me odvede nekamo, često koristim i car sharing opciju Spin City jer mi je puno jednostavnije nego da tražim parking ili zaboravim poslati sms za naplatu. Pogotovo ako idem na više mjesta, car sharing mi je puno bolja opcija. Hvala Bogu, prijevozi nisu skupi pa se za dvadesetak kuna mogu odvesti od točke A do točke B u centru. Ako slučajno stojim u blizini taksi stajališta, uzmem i Radio taxi Zagreb. Nije sad da bojkotiram nešto, jer mi prijevoz treba, ali tko prvi - njegova djevojka.

Ovo što se događa u zadnje vrijeme u najmanju je ruku tužno. Imala sam super Uber vozače, Cammeo vozače i Radio Taxi vozače. Nisam nikad na njih gledala kao na firmu, već kao na ljude koji me voze. Vrlo rado i popričam sa svakim i nasmijem se, jer pričam s ljudima, a ne s firmama. Naravno da sam imala i loša iskustva u svakome od njih, ali to opet ne čini firmu već čovjeka. Jedan Uber vozač se izderao na mene jer me čekao duže, jedan Cammeo vozač mi je lagao da nema POS za kartično plaćanje, onda kad mu je bilo naporno odvesti me do bankomata, magično ga je izvukao iz pretinca i radio je, jedan Radio Taxi vozač mi je htio fiksno naplatiti put duplo unaprijed prije nego što sam uopće sjela u auto. Ali opet, to ne znači da su svi vozači takvi i da je takva cijela firma. Možda se na vozače i malo gleda svisoka. Okej, možda imaju faks, možda nemaju faks, možda idu na faks i voze u slobodno vrijeme. Ali kad bi svi bili visokoobrazovani odvjetnici i doktori, tko bi nas vozio? Tko bi nam čistio ceste? Svaki je posao dobar i pošten ako ga netko želi raditi.

Moje ljudsko i potrošačko pravo je da ja sama odlučim tko će me voziti. Hoću li se voziti u starom Mercedesu s licenciranim vozačem ili će me voziti neki 18-godišnjak koji je tek dobio vozačku, to je moja odluka i sama sam kriva za svoje odluke. Nažalost, i ovakva je realnost, ne možete se boriti protiv tehnologije. Ona i postoji da nam svima olakša stvari, i da Radio Taxi Zagreb i Cammeo sada postanu duplo jeftiniji od Ubera, već znam bar pet ljudi koji će se i dalje voziti Uberom. Na primjer, moj zaručnik. On ne govori hrvatski i nema šanse da izgovori Dežmanov prolaz. Jednostavno čovjek ne može nazvati broj i to izgovoriti, ne može to ni pročitati. I šta bi sad jedan Englez, koji je došao turistički u našu državu potrošiti svoje novce, trebao ispaštati na prijevozu ili žicati nekoga da mu zove taksi jer on ne može izgovoriti hrvatsku ulicu? Nitko ne razmišlja o tome! Samo misle na svoju guzicu.

Budimo realni, Hrvatska živi od turizma. Taksisti žive od turizma, restorani i ljudi žive od turizma. Olakšati jednom turistu prijevoz najmanje je što se očekuje od nas, i budite sigurni da oni ne koriste Uber ili Cammeo jer im je jeftinije, jer para imaju puno više od nas, već zato što im je jednostavnije aplikacijom pozvati prijevoz umjesto da se muče i rukama i nogama objašnjavaju gdje se nalaze.

Mi nismo Engleska niti Amerika. Mi ne možemo na cesti zaustaviti taksi jer ih i nema toliko. U Engleskoj i Americi taksi se ne zove telefonom, već se zaustavlja na cesti ili se koriste aplikacije. Takvo vam je stoljeće, takva su vremena. Ali da idemo jedni druge terorizirati i napadati i kažnjavati, to nema više veze ni s kakvom firmom, to je zaista do čovjeka. Radio taxi vozi već desetljećima, bili su od pamtivijeka jedini vozači i posao je bio super, i nisu imali nikakve konkurencije… Isto tako je i moj dućan u kvartu u devedesetima bio jedini dućan na kvartu, a sad imamo nekoliko velikih marketa. Hoćemo sad i njih bojkotirati jer se usuđuju prodavati hranu? Pa promislite malo o ljudima koji tamo rade. Oni samo žele imati plaću i posao da mogu platiti režije, da mogu djeci kupiti knjige za školu, samo žele živjeti u svojoj državi s novcima i da im bude okej. Kako možete zapaliti auto nekome tko vozi Uber? Pa zar ne mislite da je možda taj čovjek samohrani otac dvoje djece? Zar vam je novac bitniji od nečijeg života? Pa šta vas nije sram da budete takvi? Pa kako možete uopće promisliti takvo što napraviti? Što vam je u glavama, ljudi moji, da tako hladnokrvno napadnete nekoga ne razmišljajući o posljedicama?

Ja volim sve vozače svih službi. Hvala vam svima što radite svoj posao. Cijenim vas i po razgovorima i osobnostima i kada radite noćnu, a doma imate obitelj. Ali ne cijenim terorizam, jer ovo što se događa ne može se nikako drukčije nazvati. Započinjete civilni rat i ako pobijedite, neće vam biti bolje. Doći će još 10 novih službi. Tako je i u ratu i u životu. Prestanite se boriti jedni protiv drugih, svi smo državljani iste države, svi živimo u jednom gradu, svi plaćamo porez i svi preživljavamo na svoj način. Prestanite napadati svoje i stvarati sekte. Kad nestane Radio Taxi, Uber i Cammeo, ostat ćete samo obični ljudi. Za koga se borite?

Znam da ovo što ja pišem neće utjecati na osobu koja srce već odavno nema, znam da se nitko neće preobratiti od nekoliko riječi. Da riječi mogu promijeniti svijet, svima bi nam bilo lijepo, ali nažalost samo djela mijenjaju sve. Žalosno je ipak što mi svi radije činimo loša nego lijepa dijela. Ipak znam da na kraju cijele ove priče, napada i terorizma neće pobijediti agresor. Jedini način da pobijede je da svi odustanu od tehnologije i vrate se u 20. stoljeće. A zaista sumnjam da je itko spreman na to. Nažalost, karma je kučka, a tome smo bili svjedoci i više nego dovoljno puta.

ELIPSO

Izdvajamo