Teško je reći što je gore i opasnije - da ministar policije Vlaho Orepić nije svjestan što znači kada sa svoje pozicije poziva kompletni Ustavni sud na ostavku i proglašava ih prijetnjom nacionalnoj sigurnosti, ili da svjesno populističkim izjavama napada jednu od temeljnih institucija vlasti. Savršeno uklopljen u politički projekt Mosta koji po modelu sličnih pokreta što niču po Europi, poput Cinque Stelle u Italiji, ili desničarskih populista koji su ojačali u Austriji, Francuskoj, Mađarskoj, Njemačkoj, naš ministar policije igra na poziciji koju mu je odredio Most i mjesecima gazi po Ustavnom sudu.
Svjestan da je građanima mrsko sve što ima prizvuk suda, zna da će svaki napad i uvreda na račun pravosuđa i institucija koje se dovode u vezu s njim pasti na plodno tlo. Tako se fokusirao na Ustavni sud jer ga sve što izgovori na njihov račun lansira ravno na naslovnice novina, osvaja portale i ulazi u televizijske vijesti. Pritom je nebitno što su Orepićevi nastupi lišeni sadržaja, a izjave plitke. Iz aviona se vidi kako tu nema ničeg do ministrove namjere da zavede i zapali mase, pa uživa u rastu vlastite popularnosti i hrani svoj sve nezasitniji ego.
Ustavni sud ne treba biti pošteđen kritike. Ali kritike! I te kako ima prostora i povoda za preispitivanje dinamike kojom ustavni suci rješavaju neke predmete (primjerice, četiri godine za Zakon o kaznenom postupku, a za suspenziju kompletnog Obiteljskog zakona par dana), da se preispituje njihov odnos prema sudbenoj vlasti i pita ne ulaze li u njihove i ingerencije Sabora, kao i da se pod povećalo stavlja njihova kompetencija i moralni kredibilitet za obnašanje dužnosti. Ima povoda za pitanja o plagijatima, o dosadašnjem radu pojedinih sudaca i nadasve odlukama koje potpisuju.
Moglo bi se čak razgovarati i o svrsishodnosti Ustavnog suda i njegove pozicije. Ali razgovarati! Smisleno i argumentirano. A to što radi Orepić niti ima smisla, a još manje argumenata. Uhvatio se suca Davorina Mlakara i njegove afere s Hypo Alpe Adria bankom koja je otvorila istragu u vezi s aferom Šimuni. Mlakara se optuživalo da je banci nudio lobističke usluge, da je za njih dobio 210.000 eura, a zauzvrat obećao utjecati na hrvatsko pravosuđe. Dodatno ga je kompromitiralo što se prilikom dolaska u banku u Klagenfurtu na razgovor o ovim okolnostima upisao pod lažnim imenom.
Priča doista kompromitira Mlakara, ali ne opravdava ministra policije. Orepić je bio ministar unutarnjih poslova u vrijeme kada su se birali ustavni suci koje sada proglašava prijetnjom nacionalnoj sigurnosti, a bila je poznata i Mlakarova afera. Ako Orepić doista misli da je Mlakarovo ponašanje kriminalno, onda najprije mora odgovoriti zašto policija nije provela istragu i zašto do sada nema čak ni kaznene prijave protiv Mlakara, Josipa Vreska (člana Državnog izbornog povjerenstva) i Danijela Ropuša (HSS) koji se također spominju u aferi Šimuni.
Ako je toliko uvjeren da se u liku i djelu suca Mlakara u Ustavnom sud instalirala korupcija, onda bi Orepić prvi trebao dati ostavku jer se pokazalo da policija u njegovu mandatu nije u stanju raditi svoj posao.
Jasno je, međutim, da Orepić to neće učiniti. Riječ o osobi koja je potpuno lišena bilo kakvog osjećaja odgovornosti. Ministar mora biti svjestan da je dio izvršne vlasti i da prozivanje i napadanje bilo koje institucije s te pozicije znači drmanje cijelog ustroja vlasti. Kada se to čini bez argumenata i proizvoljno kako si to dopušta Orepić, onda govorimo o zaobilaženju procedura i izravnom ugrožavanju demokracije. Budući da ministar policije u rukama ima represivni aparat njegov se nastup može (i treba) shvatiti kao dodatna prijetnja. Ako Orepić može bez ikakvih posljedica potpuno neargumentirano sve ustavne suce proglasiti prijetnjom nacionalnoj sigurnosti, što tek može učiniti običnim građanima?! Prođe li opet lišo, tko kaže da ministar policije sutra neće iz bilo kojeg razloga Marka ili Janka proglasiti sigurnosnim rizicima i tražiti od njihovih poslodavaca da dobiju otkaz?!
Premijer Andrej Plenković ogradio se od Orepićeva ispada, no je li to dovoljno? Predsjednik Vlade odgovara za njen rad, što znači da je odgovoran za sve ministre, pa tako i Orepića. Ne uspije li ga pod hitno uvjeriti da počne poštovati institucije hrvatske države, Plenković će, želi li biti premijer u uređenoj i demokratskoj zemlji, morati pozvati Orepića i zahvaliti mu na suradnji.
P.S. Savjet premijeru. Želi li da mu se Orepić doista okani Ustavnog suda, neka ga natjera da radi posao za koji je plaćen. Za početak bi bilo dobro kada bi MUP napokon osmislio mjere kojima bi smanjio broj poginulih na cestama, a ne bi bilo zgoreg ni kada bi policija našla načina da spriječi sve učestalije oružane pljačke. Možda nisu teme od nacionalne sigurnosti, ali su bitne za sigurnost građana.