Dolazak Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a koji je posve izvjestan, osobito nakon što je i Darko Milinović objavio da se neće kandidirati za predsjednika stranke, najbolja je stvar koja se HDZ-u dogodila u posljednjih pet godina. HDZ će s Plenkovićem prvi put imati predsjednika “čiste” prošlosti, pripadnika mlađe generacije političara koji nije opterećen povijesnim temama i odnosima (pa ni onima koji se tiču samog HDZ-a i unutarnjih obračuna), pristojne retorike i izgleda, proeuropske orijentacije. Za razliku od Tomislava Karamarka čija je pojava uvijek bila namrgođena i mračna, a poruke prijeteće, Plenković ostavlja dojam da bi mogao biti konstruktivan lider s vizijom.
Prisutan je, međutim, “samo” jedan problem. Može li Andrej Plenković vratiti duha u bocu? U HDZ-u je od prvoga dana postojalo tvrdo, desno krilo koje je bilo izrazito nacionalistički nastrojeno, isključivo i netolerantno. Svaki HDZ-ov lider, počevši od pokojnog Franje Tuđmana, morao je dijelom udovoljavati toj struji, ali ju je istodobno držao pod kontrolom. Sve do dolaska Tomislava Karamarka na čelo stranke. Pod Karamarkovim vodstvom HDZ je, kako je to nedavno opisao jedan od njegovih osnivača Vladimir Šeks, deintelektualiziran, a svi istaknutiji HDZ-ovci koji zastupaju umjereniju politiku su marginalizirani, izbačeni, ili prisiljeni da sami odu.
To se dogodilo s europarlamentarcima koji tek sada doživljavaju svojih pet minuta, bivšom predsjednicom Jadrankom Kosor koja je istjerana, bivšim zamjenikom predsjednika HDZ-a Dragom Prgometom, bivšom ministricom financija Martinom Dalić, mnogim drugima, pa i samim Šeksom. Njihove pozicije sustavno su zauzimali ljudi po Karamarkovu osobnom ukusu koji se nije poklapao ni s tradicionalnim HDZ-ovim biračkim tijelom što se vidjelo po podbačaju na zadnjim parlamentarnim izborima. Karamarko je kao glavni politički cilj HDZ-a definirao borbu protiv aveti komunizma, ispravljanje udžbenika povijesti te duhovnu obnovu nacije kojoj bi uniformirao stavove.
No, najveći izazov s kojim će se Plenković morati nositi je onaj dio Karamarkove ostavštine koji je kreirao uoči i nakon redovnih parlamentarnih izbora. U izvršnu vlast uveo je Zlatka Hasanbegovića, osobu čija je biografija, ali i potezi koje je vukao kao ministar, obilježena povijesnim revizionizmom i koketiranjem s ustaštvom. Vrlo osjetljiv resor socijalne politike, obitelji i mladih dao je bivšoj časnoj sestri koja u svojoj biografiji, pored rada s ovisnicima pod okriljem Crkve, nema ništa spomena vrijedno. Prosvjetu je povjerio čovjeku koji se uspio zaratiti s učiteljima i zaustaviti najvažniju i jedinu stvarnu reformu koja je krenula u ovoj zemlji - kurikularnu. Osim toga, Karamarko je (što ni jednom lideru HDZ-a prije njega nije ni palo na pamet) stvorio koaliciju zahvaljujući kojoj su se na račun HDZ-a razmahale marginalne stranke poznate po fetišu prema crnim odorama i ustaškim pozdravima, te stranke koje bi, da je Oreškovićeva vlada potrajala, zasigurno tražile zabranu pobačaja i uvođenje vjeronauka u obavezne predmete.
Može li Plenković u mjesec i pol, koliko će imati od preuzimanja vođenja stranke do izbora, sve to sanirati i vratiti HDZ u umjeren desni centar? Teško! Njegovi najbliži suradnici jesu ljudi koji su se dokazali kako pristojni i definirani političari. Riječ je o Davoru Ivi Stieru, Damiru Jeliću, Damiru Krstičeviću, Ivani Maletić... Ali stranka ne počiva na njima, a bazu u kojoj Plenković nema uporište definirao je Karamarko i njegov tim koji je iz pragmatičnih razloga svoju logistiku za potrebe prijevremenih izbora ustupio Plenkoviću.
Pored toga izgledno je da Plenković neće imati protukandidata na izborima za predsjednika stranke što znači da se ni sa kim neće suočiti, ni sa kim neće ukrstiti stavove i politike, i nikoga u HDZ-u neće pobijediti. Pritisnuti kratkim vremenom do parlamentarnih izbora, HDZ-ovci su odlučili zbiti redove. Za Plenkovića to znači da se mora priviti uz Hasanbegovića, Franju Lucića, Milijana Brkića, Tomislava Čuljka.... Stoga izjave koje budući lider HDZ-a daje o Hasanbegoviću moraju biti umivene i blage, kao da ga hvali. Da ga se pita o Željku Glasnoviću ili nesuđenom ministru branitelja Miji Crnoji, vjerojatno bi bilo isto. Dok govori o koaliciji, Plenković se opet ponaša kao da hoda po jajima. Zbog izbora HDZ-ovci su sve zgurali pod tepih. Ali dok ne raščiste sa svojim nasljeđem (i to od Sanaderova do Karamarkova), politikom i vrijednostima, nema promjene, a Plenković je zec iz rukava s ograničenom misijom.