ESEJ O PRAVIMA ŽENA

ŠKOLA ŽIVOTA BRUNE ŠIMLEŠE 'Kada ti muž govori, slušaj ga kao da je Bog' i druge besmislice... 

    AUTOR:
    • Bruno Šimleša

  • OBJAVLJENO:
  • 07.04.2017. u 21:54

Biljana Gaurina / CROPIX

Taman kad sam pomislio da živimo u modernim vremenima, Glas Koncila objavljuje knjigu Talijanke Costanze Miriano šarmantnog naslova “Udaj se i budi podložna”, koja nas vraća unatrag za dva stoljeća

Bio sam uvjeren da smo u 2017. godini. U vremenu kada žene mogu imati i biti sve. Kada shvaćamo da, iako razlike između žena i muškaraca ne bi trebale postojati, postoje razlike u njihovim mogućnostima, obavezama i odgovornostima. A onda je Glas Koncila objavio knjigu talijanske autorice Costanze Miriano šarmantnog naslova “Udaj se i budi podložna”. Naravno da gospođa ima pravo misliti da žene trebaju biti podložne, kao što i ja imam pravo na kritiku.

Naime, ta nas knjiga želi vratiti barem dva stoljeća unatrag, ako ne i nekoliko tisućljeća. Želi nas vratiti u vrijeme kada je društvo funkcioniralo osjetno jednostavnije, ali i gnjusnije. Muškarci su imali svoju ulogu, a žene svoju i sve je bilo kako je Bog zamislio. Barem su nam tako rekli... Muškarci rade i donose pare, a žene se brinu za djecu i kuću. Doduše, žene su smatrali manje vrijednima, manje inteligentnima i manje sposobnima, ali tko još mari za te sitnice. Nisu imale pravo glasa ni u domu ni u društvu i zapravo su bile smatrane običnom robom koje su ponekad bile i legalno silovane u braku, ali i to su sve sitnice, zar ne?

 

Taj bogomdani red pokvarile su feministkinje koje su potpuno zbunile žene pa su danas umorne i razočarane, kako kaže talijanska autorica. Mora da su prije bile pravi cvjetić radosti, oduševljene činjenicom da su u tim društvima vrijedile manje od zrna prašine. Pročitao sam i pogledao nekoliko njezinih intervjua i ako išta, mora joj se priznati da je dosljedna. Iako jadna ni ne razumije što je feminizam. Ona misli da je poanta feminizma u brisanju razlika žena i muškaraca. A čak i solidno obrazovani srednjoškolac zna da je poanta u slobodi. Nije poanta da žene odaberu karijeru i zanemare obitelj, nego u tome da imaju izbor. Nešto što u prošlosti nikada nisu imale. Poanta je da imaju pravo odlučiti što žele napraviti sa svojim životom i odabrati žele li se posvetiti karijeri ili obitelji. Ili i jednom i drugome. Bez osude okoline. I ne, to ih neće učiniti umornima i razočaranima. Bit će umorne i razočarane ako za partnera odaberu sebičnog bijednika koji misli da su i obitelj i kuća njezina odgovornost, nakon što ona dođe s posla. Dakle, nije problem ako žena može odabrati kako želi živjeti. Problem se javlja samo ako odabere ljude s kojima ne može ostvariti svoju viziju.

Gospođa me oduševila i ostalim savjetima, ponajprije da žena mora biti podložna. Ta me izjava vrijeđa kao muškarca koji poštuje žene, a pokušaji objašnjenja da to zapravo i nije nešto loše vrijeđaju moju inteligenciju. Jer kako objašnjava spisateljica, ta podložnost zapravo je podrška. “Kada ti on nešto kaže, trebaš slušati kao da ti govori Bog”, tako se očituje ta “podrška”. “Uvijek ga slušaj s poštovanjem jer često vidi mnogo jasnije od tebe”, jer se valjda implicira da jadne žene i nisu tako pametne... “Nemoj mu se nikada žaliti” jer nedobog da postoji iskrenost u odnosu pa kažeš partneru ako se s nečim ne slažeš ili ako ti je teško!

Isti savjeti ne daju se muškarcima jer za njih vrijede drugačija pravila. Oni bi trebali imati razumijevanja i voljeti svoje žene, ali “ne moraju ih slušati kao da ti govori Bog” jer njihova riječ nije toliko vrijedna. To su ipak samo ženice...

Ima još bezbroj promašenih savjeta, ali ne moram ih sve spominjati jer je promašena i sama početna premisa, a to je da bi muškarci i žene trebali imati različite uloge. I odmah da odgovorim na onaj brđanski argument: “Kad bu žene mogle nosit ormare, a muškarci rađat, onda mi reci nekaj o ravnopravnosti”. Uvijek mi je slatko kad netko ne razlikuje jednakost i ravnopravnost jer uopće nije poanta da radimo polovicu svakog posla u partnerstvu ili obitelji, već da preuzmemo pola odgovornosti i obaveza. U tome se očituje ravnopravnost. Da, muškarci ne mogu rađati, ali mogu ravnopravno sudjelovati u odgoju i brizi za kuću. Drugim riječima, možemo imati različite uloge u obitelji, one bi trebale biti određene prema našim sposobnostima, a ne spolu.

 

Doduše, ako je vjerovati talijanskoj autorici, žene su danas ravnopravne. Problem je u medijima koji pogrešno prikazuju stvarnost, tvrdi ona u savršenoj trumpovskoj maniri. A sve činjenice o manjim plaćama, češćim otkazima i slično, ma i to su sve samo sitnice... Njoj su draže alternativne činjenice.

Žene su ionako drugotne. I štrace. Sjećate se toga, zar ne? Ako slučajno mislite da u vašoj župi tako ne misle, samo pitajte svoju svećenicu! Ona će vam objasniti sve što trebate znati o ravnopravnosti žena i muškaraca!

Iz drugih medija