Prva dama SAD-a postala je jedna žena iz istočne Europe, iako ne iz Sovjetskog bloka već iz bivše socijalističke republike Slovenije koja je bila dio Jugoslavije. To joj sigurno daje notu egzotike: morala je biti pionirka, sjeća se Tita, a možda joj je otac bio član komunističke partije. A sada upravo upisuje mjesto i zemlju na kartu svijeta. Amerikanci koji nikada nisu čuli za Sloveniju, a kamoli za Sevnicu - sada će je potražiti na zemljopisnoj karti, a možda i posjetiti.
O prvoj dami tek će se pisati. Melania Trump rođena je 1970. kao Melanija Knavs u Sevnici, u obitelji prodavača automobila i krojačice. Sevnica je mali gradić bez velikih znamenitosti, prije Melanijine rodne kuće. Doduše, žene znaju da je tamo i dan-danas tvornica finog i skupog rublja Lisca, koje su nosile tadašnje najljepše manekenke. To je možda odigralo sudbinsku ulogu u odabiru karijere Melanije Knavs. Bilo kako bilo, već sa šesnaest godina shvatila je da bi njezino sredstvo za rad moglo biti njezino tijelo odnosno izgled. Navodno je kratko studirala umjetnost u Ljubljani i bavila se dizajnom nakita. Živjela je u Milanu i Parizu, a karijera joj je doživjela uzlet kad se 1996. preselila u New York. Očito je bila najuspješnija u manekenstvu. Godine 1998. zapazio je milijunaš Donald Trump. On je i ranije pokazao sklonost prema istočnoevropljankama - njegova prva supruga bila je Čehinja, također manekenka Ivana Zelničkova. Melanija je 2005. postala treća gospođa Trump.
Njezina je profesionalna karijera bila dosta kratka ali zato, kako se danas vidi, iznimna ako se kao vrhunac karijere računa bogata udaja. Za nju se, osim kad se vjenčala za Trumpa, pročulo u svjetskoj javnosti kada je počela utrka za predsjedničko mjesto. Stajala je uz njega i podržavala ga više smiješkom nego riječima (njen je govor bio plagijat onog Michelle Obama!), više kao ukras nego kao partnerica u utrci za Bijelu kuću.
Mora se priznati da u njenoj životnoj priči ima elemenata bajke o Pepeljugi. Ljepotica iz zabačenog kraja Europe, ambiciozna, umjetničkih sklonosti, popela se na kraljevsko prijestolje zahvaljujući svom izgledu i - slučaju. Svi koji su je prije omalovažavali i kinjili, zlobno ogovarali iz puke zavisti, mogu sada samo okrenuti ploču i hvaliti je kao bivšu dobru susjedu i pristojnu djevojku. I to tek sada kad će se pisati i govoriti o njoj i njenom skromnom podrijetlu i mjestu rođenja.
Pred same izbore TV kamere pojavile su se u Sevnici. Valjda za svaki slučaj da Trump pobijedi, što se još 24 sata prije izbora normalnom svijetu činilo prilično nevjerojatnim. Malo tko je želio uopće povjerovati u takvu mogućnost. U TV prilozima vidimo pripreme za izbornu noć u lokalnom restoranu, postere podrške Trumpu i vesele sevničke mladiće koji naravno navijaju za njega, ali ipak više za Melaniju. Što je i normalno iz barem dva razloga - jer je bila njihova sugrađanka i jer dobro izgleda. Nije njih briga za unutrašnju ni vanjsku politiku Donalda Trumpa i njegova nebulozna i opasna obećanja. On je njihov zet, a Melanija njihove gore list i vidi se da im je to puno važnije. Ne treba ni reći da je nakon izbora u Sevnici zavladala prava euforija.
Najbolja je izjava gradonačelnika, koji je lokalni interes - razvoj turizma - spreman odmah staviti u prvi plan. Predložit će Trumpu da sagradi kompleks za igranje golfa i pecanje! Malo je vjerojatno da gradonačelnik misli kako će novi predsjednik SAD-a uložiti u Sevnicu svoj novac. Imao je, kao sevnički zet, priliku da to učini zadnjih deset godina, ali je nije iskoristio. Bit će prije da očekuje kako će to biti novac američkih poreznih obveznika, kao što je to kod nas dugo bio slučaj. Kako bi se čovjek iz kakvog zaostalog kraja dokopao vlasti, odmah bi o državnom trošku dao asfaltirati put, uvesti vodovod ili barem dovesti struju. I to se računalo kao normalno, a i danas se računa. Korupcija toga tipa naprosto još uvijek podrazumijeva. Pa zašto onda Melanija ne bi nagovorila supruga da odvoji koji milijun dolara za njeno rodno mjesto i tako pokaže svojim sugrađanima kakva je lokalpatriotkinja?
Sevnički se gradonačelnik, komentirajući činjenicu da je Melanija postala supruga bogataša, nije ustručavao dodati kako se ova djevojka iz Sevnice jako visoko popela i postala vrlo uspješna.
Podrazumijeva se da je Melanija uspjela zahvaljujući svome izgledu. Ali u čemu se sastoji njezin uspjeh? Pa eto, dobro se udala. To naravno nije nikakav grijeh, ali nije baš za očekivati da se proglasi “velikim uspjehom”. Ili jest, zavisi o tome kako se gleda na žene. Veliki uspjeh bio bi da je postala predsjednica a ne prva dama. Veliki uspjeh je karijera koju je, na primjer, ostvarila Hillary Clinton, bez obzira na gubitak izbora. Ali za takav uspjeh, za ženu na čelu države, Amerika očito nije spremna. Pokazalo je to mizoginija koja je došla do izražaja prema njenoj kandidaturi.
Dakle, sudeći po reakcijama i kod nas, bogata udaja još uvijek najveći uspjeh za ženu a Melanija Knavs je primjer toga uspjeha. Bilo bi dobro kad bi ovakvo mišljenje imao samo gradonačelnik jednoga malog mjesta. Međutim, u vrlom novom svijetu, svojim nekažnjenim vrijeđanjem i omalovažavanjem žena i ne samo njih, predsjednik SAD-a i njegovi glasači odaslali su širom svijeta neizmjerno štetnu ženomrzačku poruku.