Nakon što su javnosti u jučerašnjem Jutarnjem listu predstavljeni prvi detalji iz novog HDZ-ova ekonomskog programa koji izrađuje stranačka radna skupina na čelu s Ivanom Maletić, prvi je dojam da iz njega proizlaze jedna dobra i jedna loša vijest. Dobra je vijest da se nigdje u programu ili barem u njegovim glavnim točkama ne spominju podmorski tuneli. Loša vijest, barem za HDZ, jest da je najzanimljivija stvar u cijelom programu to što se ne spominju podmorski tuneli. A koliko vrijedi program čiji glavni "feature" nisu nove ideje, nego izostavljanje nekih prijašnjih, prilično suludih koncepata? Uz ograđivanje da se radi samo o krajnje načelnim točkama programa te da će konačni sud o tom dokumentu biti moguće donijeti tek nakon što finalna verzija bude predstavljena, ono što je dosad procurilo iz HDZ-a teško da nudi puno razloga za optimizam. Ili distinkciju. Primjerice, izvori iz HDZ-a tvrde da "žele reindustrijalizirati zemlju i poticati važne industrije, poput prehrambene, drvne, farmaceutske, metalurške". Problem je što tu inovativnu ideju reindustrijalizacije u svojim programima imaju vjerojatno sve domaće stranke, jednako kao i većinu ostalih HDZ-ovih koncepata - poticanje malih i srednjih poduzetnika, aktiviranje mrtve državne imovine, ukidanje parafiskalnih nameta, smanjenje poreza... Realizacija tako opsežnog popisa lijepih želja izazvala bi probleme i samom Djedu Mrazu, no sve da u budućnosti HDZ-ovci te svoje težnje podupru i nekim razumnim mjerama, valja se zapitati hoće li to biti dovoljno da se ostvari kvalitetan rezultat. Nakon katastrofe koju je HDZ doživio pod Karamarkom u prošloj Vladi, dolazak Andreja Plenkovića na čelo stranke događa se pod motom promjene dosadašnjeg usmjerenja stranke i skretanja prema "desnom centru" i "demokršćanstvu".
U ideološko-vrijednosnom okviru Plenković neće imati puno problema s demonstriranjem te promjene nego i kroz blažu retoriku, utišavanje radikalnijih frakcija u stranci te pozicioniranje mlađih, liberalnijih kadrova na stranačkim listama. Ipak, kako će izgledati ekonomska politika "desnog centra"? U tom kontekstu Plenkoviću ne ide u korist popriličan kaos koji mu je ostavljen u naslijeđe. Karamarkov HDZ faktički je funkcionirao u okvirima dvije paralelne i prilično različite ekonomske politike. Dok je s jedne strane uspostavljena suradnja s uglednim njemačkim ordoliberalnim institutom Ifo, koji je za HDZ izradio vrlo temeljit bazični program ekonomskih reformi, s druge strane je skupina utjecajnih članova na čelu s Karamarkovim savjetnikom Martinom Pastuovićem radila na tzv. knjizi projekata - definirajući velike energetske, prometne i ostale infrastrukturne projekte u koje će se, kad stranka dođe na vlast, ulagati. Pa tako dok su Nijemci razrađivali promjenu HDZ-ove politike u smjeru veće državne fiskalne odgovornosti i prema većoj kontroli javne potrošnje, domaća skupina faktički je planirala nastavak nekadašnje Sanaderove politike ostvarivanja rasta kroz državne megainvesticije.
Kako je u stranci prevladao strah da bi njemački program mogao biti repelent glasača, na koncu je arhiviran, a stranka je na izbore izašla s nabrzinu skrpanim programom, temeljenim na nizu djetinjarija, poput planiranja golemoga gospodarskog rasta iz poslovanja startup kompanija ili predstavljanja projekata navodnjavanja Slavonije kao jedne od glavnih poluga ekonomske politike. Plenković, dakle, mora pokazati odmak od Karamarka, no problem je da se ono što je dosad predstavljeno ne čini toliko različito. Naime, doslovno sve ideje ili mjere koje su dosad iscurile iz HDZ-ova programa mogu se okarakterizirati kao poticajne za privredu ili u formi većih državnih izdataka kroz subvencije i kapitalne garancije ili u formi smanjenja raznih formi državnih prihoda, kroz rezanje poreza i parafiskalnih nameta. Dakle, država bi trošila više, a prihodovala manje, no treći dio te jednadžbe - uravnoteženje tih dvaju faktora - se ne spominje.
Osnovni problem ekonomske politike danas je kako - u okvirima prenapregnutih javnih financija - alocirati sredstva tamo gdje će ona ostvariti najveći pozitivni efekt. To, pojednostavljeno rečeno, znači da pojedinim društvenim skupinama treba uzeti da bi se dalo nekim drugim. Iako se i to može kvantificirati i analizirati, u konačnici se radi o političkoj odluci koju u okviru "novog HDZ-a" još nisu donijeli ili ne žele prikazati javnosti strahujući da bi im to naštetilo na izborima.
Izbori se uistinu ne dobivaju najavama uvođenja novih poreza ili rezanja socijalnih davanja - naučio je to Milanović 2007. - ali HDZ ih neće dobiti niti prepakiravajući stare koncepte u novu ambalažu. Jer, koja je suštinska razlika između podmorskih tunela i nadmorskih mostova...