Vrijeme je da priznam - ja sam vidovit! Nisam baš kao vidoviti Milan pa vam ne mogu reći da ćete sutra u 13.16 na placu upoznati muškarca svojih snova dok kupuje kupus. Toliko talentiran ipak nisam, ali apsolutno sigurno znam što će se danas i sutra događati na našim prometnicama i siguran sam kakve će biti naše reakcije. Zavirio sam u kristalnu kuglu, a ona pokazuje da danas oko 15 sati počinju ozbiljne gužve na Lučkom koje će popustiti tek oko 22. Isto će se ponoviti i sutra, ali već od 6 ujutro, i trajat će do večeri. Znam i da će se s Lučkog javiti ekipe svih nacionalnih tv kuća, a gospodin Mrvica će nas izvijestiti da je pojačan promet u trajektnoj luci Split, ali sve linije plove redovito, i to će napraviti s onim lagano nasmiješenim brkom iz kojeg se da iščitati da se on osobno pobrinuo da sve ide po planu. Već danas popodne užarit će se Facebook jer je on od svih stvorio novinare pa će nas izvještavati kolike su gužve ispred Kapele i Sv. Roka i koliko je njima trebalo do Zadra. I većina će se čuditi i žaliti, uz salve bijesa, i onda će se preko Fejsa bar malo olakšati. Onako kako se obično olakšavamo sjedeći na školjci.
I ne želim vam oduzeti pravo da se uzaludno žalite. Mnogi su uvjereni da je to jedno od temeljnih ljudskih prava, i iskreno, u Hrvatskoj je žaljenje i kukanje nacionalni sport. Volimo to jer je lagano, jednostavno i osjećamo instant olakšanje. Žalimo se na sve i svašta, najčešće bez ikakve želje da nešto napravimo u vezi toga. Nije važno da nam bude lakše, nego da se žalimo kako nam je teško!
I znam da ste u trenucima kukanja alergični na zdrav razum, ali ajmo ipak vidjeti što nam on kaže. Zdrav razum kaže da su gužve u Hrvatskoj osjetno manje nego u drugim zemljama u ovo vrijeme. Zdrav razum kaže i da se te gužve uvijek ponavljaju jer, vidi čuda, još nismo izmislili teleportaciju pa milijuni ljudi trebaju nekako stići na more. I vi to znate, zar ne?
Svake godine svjedočimo istome i točno znamo što će se dogoditi. I zato su moguće samo dvije razumne reakcije. Prva je da krenemo ranije i izbjegnemo gužvu, no znam da za neke to nije moguće. Ali onda je moguća druga reakcija - unaprijed prihvatiti da ćemo uletjeti u gužvu, pripremiti se za to i provesti to vrijeme najbolje moguće. Jedino što nije razumno jest čuditi se i ljutiti što su gužve, pazi čuda, opet u isto vrijeme i na istim mjestima kao i svih prijašnjih godina. Pa tko je to mogao predvidjeti!?
I nemojte me krivo shvatiti, ja mrzim gužve i zato ih nemilosrdno izbjegavam. A kada to nije moguće i kada znam da ću upasti u gužvu, onda to unaprijed prihvatim i pronađem neki način da dobro iskoristim vrijeme jer više od gužvi, mrzim trošiti vrijeme na kukanje u vezi s nečim na što ne mogu utjecati. Bilo bi sjajno kada bismo mogli ispraviti baš sve pogrešne i frustrirajuće stvari, ali stvarnost je ipak tvrdoglavija od naše infantilne potrebe da nešto bude u skladu s našim željama. Djeca sanjaju o idealnim životnim uvjetima, a odrasli ljudi najbolje iskorištavaju uvjete koje su zatekli i trudimo se stvoriti bolje buduće uvjete! Karavane će proći, a ako lajemo na njih, same sebe svodimo na pse!
Ps. Osim što mi vidovitost omogućava predviđanje prometnih gužvi, ona tu ne staje jer pouzdano znam da su mi mnogi od vas spomenuli majku u prethodnih deset minuta, ali ajde… ako vas to veseli… dajte si oduška… I to je naš nacionalni sport!