Veličanstveni roman koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim, neusporediv s bilo čim dosad objavljenim

    AUTOR:
    • Promo

  • OBJAVLJENO:
  • 28.10.2016. u 17:16

Promo

Elena Ferrante: GENIJALNA PRIJATELJICA, prevela Ana Badurina

Pedesete godine prošlog stoljeća. Na ulicama siromašnog predgrađa Napulja upoznat će se dvije djevojčice; Elena i Lila. Jedna blaga i željna priznanja onih koji je okružuju, druga žestoka, nepokolebljiva i samosvjesna do najmanjeg atoma svog bića. Dvije djevojčice tu će započeti kompleksno, ali iznimno prijateljstvo koje će odrediti njihove sudbine.

Roman Genijalna prijateljica prvo je poglavlje priče o Eleni i Lili, prvi dio tetralogije o nezaboravnim junakinjama koje nastoje stvoriti život u okrilju zagušujuće, nasilne kulture. Djelo koje se čita i kao izuzetna, raskošna freska društva tijekom više desetljeća, Eleni Ferrante donijelo je svjetsku slavu, unisono oduševljenje kritike diljem svijeta, a njezini čitatelji i kritičari suglasni su u ocjeni – ovo je veličanstvena proza našeg doba.

Elena Ferrante umjetničko je ime talijanske spisateljice čiji identitet nije poznat javnosti i taji ga još od objave svojeg prvog romana 1992. L'amore molesto. Proboj na scenu ostvarila je romanom Dani zaborava, priči o Olgi, ženi na pragu 40-ih, majci dvoje djece, koju ostavi suprug zbog mlađe žene.

Njezini neočekivani „dani zaborava“ pretvaraju se u slobodni pad u najmračnije zakutke duše, a kad se nađe zatočena unutar četiri zida svojeg stana, Olga je prisiljena suočiti se s vlastitim demonima, izglednim gubitkom identiteta i mogućnošću da se život više nikad ne vrati u normalu.

Prvi hrvatski prijevod jednog od najuzbudljivijih i najvažnijih glasova suvremene svjetske književnosti – roman koji je skandalizirao, ali i opčinio Italiju nakon objave – emocionalni je slobodni pad, bespoštedna, maestralna literarna analiza boli, povrijeđenosti i ljutnje koja malo koga može ostaviti ravnodušnim, postao je bestseler u Italiji i konsenzusom kritike proglašen remek-djelom ženske proze po kojem je snimljen i film u režiji Roberta Faenze.

Uslijedili su prijevodi na strane jezike, no Elena Ferrante, iako je već bila među najprodavanijim autorima u Italiji, sve do objave romana Genijalna prijateljica, prvog dijela tetralogije koju čine i romani Priča o novom prezimenu, Priča o onome tko bježi i onome tko ostaje te Priča o izgubljenoj djevojčici, izvan granica svoje zemlje bila je uglavnom poznata tek ljubiteljima lijepe književnosti.

No nakon objave Genijalne prijateljice, dospjela je na top-liste najčitanijih autora diljem svijeta, a recenzije romana najlakše se mogu opisati kao ljubavna pisma. Među njezine poklonike uvršteni su milijuni čitatelja, najvažniji pisci našeg doba, ali o njoj pričaju i političari kao što su Hillary Clinton ili Michelle Obama. Danas je nemoguće pronaći bilo kakav pregled važnih djela 21. stoljeća na koji nisu uvršteni romani pod ovim pseudonimom, kritičari diljem svijeta proglasili su Elenu Ferrante jednom od najvažnijih svjetskih autora našeg doba. Časopis Foreign Policy 2014. uvrstio ju je među 100 najutjecajnijih svjetskih intelektualaca, a časopis Time 2015. među 100 najutjecajnijih ljudi svijeta.

Koliko je god potreba očuvanja vlastite nedodirljive privatnosti generalno nespojiva s autorom kao javnom osobom, Elena Ferrante ostala je dosljedna u svojoj odluci. O tome tko stoji iza pseudonima, ne zna se mnogo, pa čak ni je li riječ doista o ženi. Svoju odluku da piše pod pseudonimom objasnila je čim je počela pisati u pismu svom izdavaču: „Vjerujem da knjige, jednom kad su napisane, nemaju potrebe za svojim autorima. Ako imaju što poručiti, prije ili kasnije, naći će svoje čitatelje; ako nemaju – neće... Osim toga, zar promocija ne košta? Bit ću autor koji će najmanje koštati vašu izdavačku kuću. Poštedjet ću vas čak i svoje prisutnosti.“ 

Nakon što je postala svjetski slavna, misteriozni identitet bio je tema brojnih novinskih tekstova, no svaki pokušaj spajanja pseudonima i stvarne osobe – naišao je na burne reakcije javnosti.

 

 

Domaća kritika o Eleni Ferrante:

Prepuštena sama   sebi,   protagonistica   romana  Dani zaborava,  sada   se   sama   suočava   i   s   bremenom nepovlaštenosti,   odnosno   položajem   južnjakinje   koja   se   pokušava   uklopiti   u društveni i kulturni život talijanskoga Sjevera.   Upravo je to okvirna tema koju će Elena Ferrante maestralno razraditi u svojoj kvadrilogiji   o   Lenù  i  Lilli,   o   snažnim  ženama   i   problematičnim muškarcima,   o prijateljstvu, pisanju i burnom odnosu Juga i Sjevera. Imamo razloga veseliti se i s nestrpljenjem očekivati nova prijevodna izdanja: kad uspješno odradimo traumu i žalovanje, čeka nas veliko putovanje, kakvo ipak samo roman može ponuditi.

Tatjana Peruško, Jutarnji list

 

Lila i Lenù najbolje funkcioniraju kada tijekom zajedničkog rada jedna drugoj „osvjetljavaju misli“, kada Lenù zbog Lilinih ideja „iskri um“. Ta se iskra proteže od djetinjstva do starosti i nabija čitav roman jedinstvenom energijom, posebnim glasom koji svjedoči o specifičnom femininom iskustvu. Bez obzira na to koliko smo knjiga pročitali i voljeli, zapravo su rijetke one knjige koje imaju snagu utjecati na tijek naših života. Nikad neću zaboraviti, na primjer, kako sam se osjećala one noći početkom veljače 1996., dva dana prije svog 17. rođendana, kada sam dovršila Zločin i kaznu. Možda je to mogla biti i neka druga knjiga, možda bih i bez nje završila tu gdje sam danas, no volim misliti da je upravo ona zaslužna za to što sam odlučila studirati književnost. Sličan osjećaj da su stvari konačno sjele na svoje mjesto obuzeo me i nakon čitanja ovih romana. Sada mi je jasno da se više neću moći baviti književnošću bez da se bavim njima.

Maša Grdešić, muf.com.hr


Dani zaborava Elene Ferrante lucidno su, zrelo i odmjereno feminističko pismo koje stilski briljantno, bez sižejnih viškova i sentimentalnog balasta razlaže žensku emocionalnost u svoj njezinoj složenosti. Seciranjem specifičnog slučaja autorica ispisuje samopropitkujuću nad-osobnu priču o apsurdu intimnosti, krhkosti ljubavi, krivnji i stidu, samosažaljenju i samopredbacivanju. Za kraj valja još jednom ukazati na mračnu auru ovog proznog teksta: Dani zaborava, kao kronikalni prikaz ništavila, oporo su i žestoko, no zato doista iznimno čitateljsko iskustvo.

Vanja Kulaš, Moderna vremena

 

A Elena Ferrante zaista piše izvrsno: intenzivno, precizno i nemilosrdno. Dani zaborava – njezin drugi roman, izvorno objavljen 2002. godine – prvi nam put na hrvatskom otkriva minuciozne narativne strategije koje stvaraju sugestivan fikcionalni svijet gradeći ga suptilno, gotovo neprimjetno... Ta bespoštedna borba protiv kolapsa svijesti i stvarnosti, iniciranog traumom raspada braka, pulsira u donjim registrima naizgled jednostavnog, pedantno izvještajnog stila proze Elene Ferrante: dubinsko sondiranje svakodnevnog užasa njezina je osnovna narativna gesta. Vrijedi se nadati da ćemo je, nakon Dana zaborava, otkrivati i u novim prijevodima

Boris Postnikov, Novosti

 

 

Strana kritika o Genijalnoj prijateljici

Neusporedivo s bilo čim dosad napisanim.

The Guardian

Svi bi trebali čitati sve na čemu piše ime Elena Ferrante.

The Boston Globe

Ljubav, život, politika, prijateljstvo, prozor u nepoznati svijet i fantastično pisanje.

The Sunday Times

Jedno od najboljih djela ove ili bilo koje godine.

The Independent

Ferrante je jedna od velikih romanopisaca našeg doba. U ovim hrabrim, predivnim romanima istražuje duboke veze između političkog i privatnog. Ovo je nova verzija načina koji živimo danas, ona koja nam je potrebna i koju je briljantno ispričala – žena.

The New York Times Book Review

Napuljski serijal možda je i najvažnije spisateljsko postignuće nakon Drugog svjetskog rata.

Chicago Tribune

Romani Elene Ferrante toliko su intenzivno i nasilno osobni, doimaju se kao blistava ispovijest pred očima čitatelja.

The New Yorker

Ne znamo tko je ona, ali nije ni važno. Važno je da su ovi romani očaravajući samodostatni monoliti koji ne traže prijateljstvo, nego tiho, grozničavo divljenje strastvenih čitatelja.

Famiglia Cristiana

Danas je gotovo nemoguće naći pisca sposobnog oživjeti mirise, osjećaje, okuse i kontradiktorne strasti. Samo Elena Ferrante to može. Ne postoji pisac koji bi bio bolji izbor za pisanje velikog talijanskog romana njezine generacije, njezine zemlje i njezina vremena.

Il Manifesto

Dolazi iz duše kao eurupcija iz Vezuva.

La Repubblica

Briljantno. Roman koji mi je oduzeo dah. Dok sam čitala Ferrante, osjećala sam se kao djevojčica koja ne može odvojiti pogled od stranice, koja osjeća da joj oči ispadaju i misli: „Nisam znala da knjiga ovo može.“

Elizabeth Strout

Bezuvjetno remek-djelo koje me potpuno opčinilo. Nisam željela ništa drugo raditi osim slijediti njihove živote.

Jhumpa Lahiri