SUBVERZIJE U GALERIJAMA

4 AUTORA OTKRIVAJU SVOJE TAJNE Kako su nastale naše najbolje art provokacije

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 12.10.2017. u 15:49

 

Zlatko Sudac pokrštava Kim Jong Una na stadionu u Pjongjangu, Branimir Glavaš stoji između Lou Reeda i Andyja Warhola. Ovo su samo neki od motiva na slikama Vinka Barića koje se mogu pogledati na izložbi u splitskom Salonu Galić.

Umjetnik mlađe generacije Stipan Tadić pak na Bijenalu slikarstva u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika u Zagrebu izložio je, među ostalim, i sliku sa stotinama lica na koncertu U2 u Sarajevu održanom prije dvadeset godina. Na ovom su koncertu, u Tadićevoj verziji, zajedno Franjo Tuđman, Ivo Sanader, Slobodan Milošević i Radovan Karadžić.

Portal Vizkultura naručuje na tjednoj bazi plakate likovnih umjetnika i dizajnera te ih potom izlaže u izlogu kina Europa. Jedan od posljednjih koje smo imali prilike vidjeti je onaj dizajnera Demijana Bačića, koji prikazuje ružičasta flaminga i slične napuhane ptice koje su dominirale ljetom, u saborskim klupama: plakat se zove 64 sata, prema broju dana koliko su saborski zastupnici proveli na ljetovanju.

Željko Badurina imao je vrlo posjećenu izložbu u riječkoj Filodramatici, “Lajk end šer”. No njegova se izložba zapravo odvija i na društvenim mrežama, gdje gotovo na dnevnoj bazi nudi duhovite odgovore na svakodnevicu, npr. plave boje haljina kakve često nosi hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović uspoređuje s plavom bojom kakvu je slikao Yves Klein. Jedan od najnovijih radova jest reakcija na dvometarskog kičastog lava u dubrovačkoj Marini Frapa: u jednoj verziji Badurina mu fotomontažom stavlja uvećani pimpek, veličine proporcionalne njegovu repu, u drugoj ga postavlja u galerijski prostor, u kontekst kralja kiča Jeffa Koonsa.

Ponekad izgleda kako su domaći autori previše okrenuti larpurlartizmu, umjetnosti radi umjetnosti, često izolirani u vlastitom prostoru. Ova umjetnost koja je direktna, inteligentna, subverzivna to demantira. Pa ako i traže neku provokaciju u kulturi, političarima bi bilo uputnije da otiđu malo u galerije nego da se zakače za prvi plakat za HNK koji vide na cesti, kako je nedavno bio slučaj.

S autorima smo razgovarali kako su nastali neki od ovih radova.

 

 

1. Vinko Barić

Vinko Barić

 

Prebukiranost turističkih kapaciteta u Dalmaciji, pršuti na Wall Streetu, pa Zlatko Sudac i Branimir Glavaš samo su neke od tema i protagonista slika solinskog slikara, strip autora i muzičara Vinka Barića izloženi u Salonu Galić. Na pitanje odakle u kombinaciji Zlatko Sudac i sjevernokorejski vođa, umjetnik odgovara: “Slika ‘Zlatko Sudac pokrštava Kim Jong Una na stadionu u Pjongjangu’ nastala je po ‘postulatima’ subrealizma: pojma koji sam ja izmislio, a kojim se, među ostalim, pokušava spojiti nespojivo.

Na prvu, kršćanstvo i vjerski fanatizam i staljinistički komunizam ne idu nikako zajedno, ali kad dublje promislimo, itekako imaju zajedničkih dodira. Vjerski fanatizam, kult svetosti i kult ličnosti u komunizmu praktički su isti oblik idolopoklonstva i fanatizma. Kim Jong Un ima status Isusa i spasitelja u Sjevernoj Koreji, a ja sam probao prikazati što bi bilo kad bi Veliki vođa odlučio postati kršćanin. Zlatko Sudac na slici je, među ostalim, i jer fizički podsjeća na Isusa, da sve to skupa bude još očitije i ekstremnije”. Igrom slučaja, dodaje Barić, “Kim Jong Un se sada igra s nuklearnim glavama pa je slika, nastala još prije tri godine, danas naročito aktualna”.

A zašto se krsti, pitam ga. “Zlatko Sudac ga svečano pokrštava pred narodom, a on odlučuje da stanovnici Sjeverne Koreje moraju prijeći na kršćanstvo, ali režim i dalje ostaje.” Na izložbi subrealizma, dakle spajanja nespojivog, slika je na kojoj su zagrljeni Branimir Glavaš, Lou Reed i Warhol: “Glavaša sam naslikao kad su ga tražili za suđenje dok se on krio u Bosni, a ja sam na slici prikazao da se ne krije u Bosni, već partija u New Yorku s Louom Reedom i Warholom. To je, naravno, prilično blesavo jer čisto sumnjam da Branimir Glavaš cijeni Warhola ili sluša Velvet Underground”.

Kaže Barić da je subrealizam zapravo obrnut od umjetničkog pojma nadrealizma: “Ako je nadrealizam iznad stvarnosti, subrealizam je ispod stvarnosti: mala bizarna nit koja se tu i tamo pojavljuje u normalnom svijetu i njegovim ritualima. Naravno, subrealizam ne pretendira da postane nikakav novi pravac u umjetnosti. Ali on je i sprdnja s ovim silnim ‘izmima’ koji nam nameću kunsthistoričari. Mene, inače, nijedan kunsthistoričar ne može uvjeriti da postoji postpostmoderna: to je besmislica i izmišljena budalaština”. Po žarkim bojama i direktnom jeziku reklo bi se da je na Barića utjecao jezik stripa. Međutim, sam kaže: “Na moju umjetnost presudno su utjecali prvo njemački ekspresionizam, a potom i muralno slikarstvo socrealizma. Strip također, ali u manjoj mjeri jer moj autorski strip vrlo je stiliziran i kao takav ne sasvim usporediv sa slikarstvom. Ali što se tiče sadržaja pa i natruha naracije: to svakako ima veze sa stripom”.

Jedan od njegovih poznatijih stipova je “Dogodovština baroknog čovjeka”, izdan prošle godine. Hoćemo li uskoro gledati nastavak? “Nove epizode pomalo nastaju. Dosad sam napravio dvadesetak novih tabli tog stripa, a kad dovršim šezdeset do sedamdeset strana, izdat ću drugi album. I s prvim sam zadovoljan, u manje od 10 mjeseci prodao sam dvije trećine naklade, što je sasvim u redu za domaće strip prilike.” U posljednje vrijeme u Solinu oslikava zidne slike, a kako kaže u šali: “Trenutno sam na kraće vrijeme zaposlen pri komunalnom poduzeću u gradu Solinu, ali umjesto zalijevanja cvijeća i sakupljanja smeća, meni su dali da muralima oslikavam javne površine. Dosad sam oslikao igralište u Svetom Kaju, zid pored gradske knjižnice i još jedan zid u Sv. Kaju. To su murali po petnaest do dvadeset metara dužine, a nastanjuju ih moji likovi.

2. Stipan Tadić

Stipan Tadić

 

Jedan od najtalentiranijih slikara nove generacije novom slikom, koju je izložio na Bijenalu slikarstva, obilježio je 20. obljetnicu koncerta U2 u Sarajevu. U prvom planu su političari, Franjo Tuđman, Slobodan Milošević, Ivo Sanader, Radovan Karadžić... Nižu se prepoznatljiva lica. Slika je nastala, kaže Stipan Tadić, “slično kao i ‘Dolazak Hrvata’ (parodija na djelo Otona Ivekovića, op. a.) po narudžbi jednog mojeg prijatelja, ovog puta jednog dizajnera”. Inspiraciju je Tadić dobio i iz knjige američkog autora Billa Cartera “Budale srljaju gdje se anđeli boje kročiti”, u kojoj je pročitao, među ostalim, “kako je koncert U2 u Sarajevu 1997. godine, kao i svi njihovi nastupi kojima su podizali svijest o zbivanjima u ratu devedesetih, pomogao i da se prenese poruka Sarajlija ostatku svijeta i na neki je način označio i početak nove pop ere, koja se nastavila do danas”. Tadić tumači i kako su likovi naslikani karikaturalno, u prvom planu su političari prepoznatljivih fizionomija, u drugom su lica anonimnih ljudi. Tadić je već prije slikao masovne teme, podsjetimo kako je za svoj diplomski rad naslikao mnoštvo ljudi na njegovoj promociji u HNK i vrlo je plodan autor, no za ovaj rad, kako tumači, trebalo mu je nekoliko mjeseci. Političari su izjednačeni, jedan pokraj drugog, zagrljeni: “Sva retorika političara je slična”.

 

3. Demijan Bačić

Demijan Bačić

 

“Dame i gospodo, uvaženi zastupnici, prošla su 64 dana od zadnje sjednice Sabora. Znamo da to nije baš najidealniji odmor, ali, nažalost, Ustav Republike Hrvatske propisuje da 151 zastupnik ide na godišnji odmor od 15. srpnja do 15. rujna. A kako 15. rujna pada na petak, dobili ste još dva slobodna dana. Dobro nam došli natrag. Ispričavam se na neredu i neradu”, ovako je dizajner Demijan Bačić objasnio svoj plakat koji je napravio prema narudžbi portala Vizkultura te ga potom izložio u izlogu Kina Europa u Prolazu sestara Baković. Na plakatu ptice na napuhavanje sjede u saborskim klupama. Vizkultura već dulje naručuje plakate od dizajnera i svi su odreda kvalitetni. I Bačićev je rad, kao direktna reakcija na stvarnost oko nas, izazvao mnoštvo pozitivnih reakcija preko društvenih mreža. Kako je nastao plakat, Bačić objašnjava za Jutarnji: “Kako sam često na Instagramu, svaki je drugi post bio o ovim pticama na napuhavanje. I dok su političari bili na godišnjem, oni su preplavili prostor pa sam naprosto povezao te dvije stvari”. Reakcije su na glomazne životinje na napuhavanje na društvenim mrežama bile dvojake, no snažne: ili ih se preziralo ili se, pak, dio ljudi hvalio uživanjem na njima. “Ljudima je u pravilu dosta i političara i ovih ptica”, kaže Bačić.

 

4. Željko Badurina

Facebook

Željko Badurina

 

Dubrovnik postaje prijestolnica kiča samo je jedan od naslova koji je pred kraj ljeta popratili postavljanje dvometarskog lava oslonjenog na sidro, izbezumljena pogleda i okrenutog prema nautičarima u dubrovačkoj Marini Frapa u Gružu. Nezgrapna je skulptura s pravom izazvala mnoštvo reakcija, no slikovitije od svih je kritika progovorio umjetnik Željko Badurina svojom fotomontažom. Na jednoj fotomontaži lav ima veliki pimpek, koji dimenzijama odgovara njegovu repu.

Na drugoj ga smješta u kontekst izložbe Jeffa Koonsa: “To je bila moja reakcija na skulpturu koja je totalni kič, odraz megalomanskog poduhvata, postavljam je na izložbu Koonsa, koji se svjesno bavi kičem, u kontekst namjernog kiča”. Nije uspio doznati tko je autor skulpture.

“Stavio sam i na društvene mreže, no nije bilo odgovora”, kaže. Koliko je bio popularan ovaj post? “Dosta se dijelio.”

ELIPSO

Izdvajamo