Tijekom razdoblja od tri mjeseca 2020., autor i fotografski umjetnik iz Düsseldorfa Carsten Sander svojim je kamperom posjetio sve zemlje članice EU u kojima je portretirao 1000 ljudi različite nacionalne i društvene pripadnosti.
Putovao je usred covid krize, susrećući različite ljude: bogate i siromašne, mlade i stare, poznate i nepoznate. Od 1000 fotografija koje je snimio, njih 27 (svaka za jednu državu EU) upravo su na putujućoj izložbi, a može ih se pogledati u Francuskom paviljonu u Zagrebu još dva dana, zaključno sa 8. svibnjem.
No, koje su zemlje na njega ostavile najveći dojam?
- Sigurno baltičke države. Oni koji tamo donose odluke su mladi, odlučni i moderni. Govore u terminima "mi" i "zajedno". Nigdje me nisu primili tako prijateljski, zainteresirano i dobro organizirano kao tamo, na sjeveru Europe – rekao nam je fotograf, dodavši kako je tijekom putovanja, koje je započelo 12. lipnja, ukupno svojim kamperom prošao čak 40.000 kilometara, i to u razdoblju koje je za putovanja bilo izuzetno teško.
- Uvijek smo se trudili držati distancu i nositi masku, posebno u blizini starijih ljudi. Budući da se nismo razboljeli, vjerojatno smo to prilično dobro uspjeli – kaže Carsten koji je u svom kamperu živio, spavao, radio s filmom i fotografijama...
Iste želje, isti strahovi
Što svi ljudi koje je susretao putem i fotografirao imaju zajedničko, pitamo.
- Tijekom godina, fotografirao sam preko 80 etničkih skupina, na tisuće ljudi iz svih društvenih slojeva, i do danas nisam vidio veće razlike među njima. Isto je i s Europljanima koje sam portretirao. Svi imamo iste želje, nade i strahove, i baš to je ono što nas spaja – uvjeren je fotograf.
Izložbu je, kaže, organizirao ususret Danu Europe, a za svoj projekt "Faces of Europe" diljem kontinenta portretirao je Europljane različitih habitusa, sve kako bi pokazao koliko je Europa multikulturna. Među onima koje je fotografirao bili su i političar Jean-Claude Juncker ili ABBA-in gitarist Björn Ulvaeus.
Ta dva poznata lica, međutim, Carsten stavlja među tisuće nepoznatih, želeći pokazati kako su, barem unutar njegova projekta, svi ravnopravni. Onima nepoznatima, kaže, prilazi na ulici intuitivno. Čim vidi osobu, njezino lice, pokrete, hod - zna bi li ta osoba pristala na da ga portretira nepoznati čovjek, ili ne bi. Carsten Sander nam dalje obrazlaže svoje planove.
- Izložba putuje dalje. Sljedeće stanice su München, Maastricht, Malaga i nadamo se Verdun. Sljedeće godine Malta i u svibnju Chengdu, Kina, oko čega sam posebno sretan jer sljedeće godine želim nastaviti projekt s "Kineskim licima" – kaže nam fotograf koji ovakve i slične projekte gura već dvanaest godina. Portret je kod njega konstanta.
Fotografija kao terapija
- Takva vrsta fotografije može biti poput terapije i osobi koja se fotografira i meni kao fotografu. Zato je volim, jer učim tako i o ljudima, ali i o sebi. Portretiranje je sjajna prilika za trajnu samorefleksiju – kaže nam fotograf kojeg dalje pitamo: tko je bila najmlađa, a tko najstarija osoba koju je tijekom projekta portretirao?
- Najmlađa osoba bilo je jedno majušno, tek rođeno dijete, u rukama jedne Slovenke koju sam portretirao s bebom u naručju. Najstariji je, pak, bio Šveđanin Walter Frankenstein. Ima 96 godina i preživio je holokaust – odgovara Carsten, pa nastavlja o teškom periodu putovanja Europom usred covid krize.
Baš svi su mu, kaže, sugerirali da odustane od projekta. Da će se zaraziti, sebe ili druge, da ga neće pustiti u države, da će mu projekt propasti... Carsten Sander, međutim, nije odustajao, a od svih problema koji su ga zatekli putem, najveći bio je taj što mu je – nedostajala kći.
- Da, nedostajala mi je moja kći. Mislili smo da bi mogla putovati s nama u neke zemlje, ali zbog napete situacije to nije bilo moguće. Inače, rijetko osjećam nostalgiju za domom, kada sam na putu.
Putovanje i upoznavanje novih ljudi jednostavno je previše uzbudljivo – zaključuje fotograf čije portrete možete pogledati u Francuskom paviljonu zaključno sa 8. svibnjem.