Kako je počeo crtati, crtač Dalibor Talajić (1972.) ne zna. Ali zna da je oduvijek crtao. Kada bi ga, još kao malog, vodili u neki restoran ili na nekakvo druženje, sve što je bilo potrebno da ga se zabavi bilo je zamoliti konobara za jedan blokić i kemijsku i on bi čitavu noć, kako kaže, ‘crtuljio‘. Ali nije on volio crtati, pojašnjava. On je volio crtati baš stripove. Otkad zna za sebe uvijek je crtao upravo stripove ili strip junake.
Strip kao umjetnička forma, mišljenja je danas, iziskuje jednu posebnu vrstu pismenosti i vrlo je važan. Čak i na najbanalnijoj razini: "Hajde sastavite nešto iz IKEA-e, a da ne znate čitati strip. Hajde nacrtajte te upute za sastavljanje, a da ne razumijete storytelling", veli Talajić.
Iako završava Muzičku akademiju te postaje profesor klarineta, već ranih devedesetih upoznaje Sebastijana Čamagajevca i Tihomira Tikulina, crtače i osnivače kultnog fanzina "Endem", u čijem trećem broju objavljuje svoj prvi strip "Posljednje šuštanje jednog lista".
"Moja prijateljica iz srednje škole napisala je istoimenu pjesmu, koja me je nadahnula da ju uprizorim kao strip", prisjeća se Talajić, jedan od gostiju 27. CRŠ Zagreb Comic Con festivala stripa, koji se do 21. travnja održava u zagrebačkom Studentskom centru te okuplja renomirane strip autore i ljubitelje stripa (svi sadržaji su za posjetitelje besplatni).
Ovogodišnji festival okuplja imena poput Joevita Nuccija, Claudija Castellinija, Waltera Venturija, Marcella Mangiantinija, Milka Peka, Vladimira Davidenka, Johna Leesa, Krešimira Biuka, Aleksandra Zografa, Gaëla Henryja te spomenutog Talajića, koji upravo radi na stripu "Silicon Bandits" za novu američku izdavačku kuću Magma Comix.
Najuspjelijim stripom svoje iznimno plodonosne i raznorodne karijere stripaša i kreativca, smatra "Deadpool Kills The Marvel Universe", koji upravo doživljava svoje hrvatsko izdanje, dok za "Madaya Mom" kaže da je možda i najvažniji naslov na kojem je radio. "Shang Chi", na kojem je radio s Goranom Sudžukom i Miroslavom Mrvom, bio je njegov dječački san iz svijeta borilačkih vještina, a posebno mu je drag i "Hotell", koji će, također ove godine, dočekati svoje hrvatsko izdanje. Jedan od favorita svakako mu je i "Evanđelje po Mateju", njegov prvi veliki projekt te vrlo intiman strip, kojega je radio za francuskog izdavača.
Upravo nakon francuskog Delcourta, pridružio se i slavnome Marvelu za koji je radio devet godina, gotovo bez pauze, a svoje pridruživanje iznimno uspješnom američkom izdavaču stripova duguje, napominje, svojoj ustrajanosti.
"Mene nikad nije bilo sram pitati i biti dosadan i naporan. Tako sam i došao do Marvela. Kad sam se dočepao mail adrese jednog od urednika, redovito sam mu - jednom tjedno - slao svoje nove radove. Bez ikakvog upita za posao, bez inzistiranja na odgovoru. Samo sam slao nove i nove radove. Jednog dana mi se sam od sebe javio i rekao da ima scenarij za mene", sjeća se Talajić koji je, priča, odlazeći na njujorški Comic Con i družeći se tamo s urednicima, "shvatio da su svi ljudi svijeta Balkanci".
"Svaka čast mailovima, strategijama, srednjoročnim planovima, ali svaki konkretan posao dogovara se u birtiji!", veli Talajić, koji je surađivao na naslovima kao što su "X-Men", "Avengers", "Incredible Hulk".
Navedeni stripovi neki su u nizu stripova koji su zaživjeli i na velikom filmskom platnu. Velika popularnost filmova baziranih na stripu ili superjunacima s vremenom je potaknula i rasprave o budućnosti filma.
"Opasnost je u tome što to radi našoj kulturi. Jer neke će generacije misliti da su samo to filmovi - da je to ono što film jest", izrazio je u časopisu GQ skepsu veliki američki redatelj Martin Scorsese.
"Postoji jedna kategorija filmova koju ljudi oduvijek najviše vole, a to je ekstravaganca. Nekad je to bio ‘Bal na vodi‘, danas su to ‘Avengers‘. Naravno da nije poželjno da jedan žanr uguši sve druge. Ali to je trend. A trend nikad nije stalan", objašnjava popularnost takvih filmova Talajić te napominje da, paradoksalno, Marvelovi filmovi ne pomažu Marvelovim stripovima, ali pomažu stripu uopće.
"Publika želi vidjeti ‘čega još osim Kapetana Amerike ima‘, novi izdavači bi također htjeli do Hollywooda, a rezultat je nikad raznovrsnija ponuda", tvrdi stripaš koji je osim, primjerice, Marvela, adaptacije biblijskog teksta i horora, tijekom karijere objavljivao i u Modroj lasti i Prvom izboru, ali i radio na erotskim stripovima. Njegove su priče, naime, veoma tematski raznorodne. Mijenjanje žanrova posebno ga, kaže, veseli, jer su i pravila pripovijedanja drukčija, ne samo crtež.
"Od Howarda Chaykina sam saznao kategoriju crtača kojoj, uz takvu karijeru, pripadam: ‘Journey Man‘. Poprilično se dičim tom titulom. Ja se uvijek, koliko god mogu, pokušavam staviti u službu priče. Često si tako bitno otežam rad dajući si komplicirane zadatke. Ali to meni i jest najuzbudljiviji dio posla: vidjeti mogu li zaista izvesti ono što zamislim", objašnjava Talajić te nastavlja:
"Ja stil konstantno mijenjam. Tepam si da to mogu, ovisno o tome što priča ‘traži‘ od crteža. Ipak, spadam u realistične crtače. A što se prepoznatljivosti tiče, uglavnom svi moji urednici hvale ‘glumu‘ mojih likova kao i uvjerljivost svjetova koje nastanjuju; ‘world building‘. Također, jedan od meni dražih komplimenata je da su mi stripovi sinematični, tečni poput filma".
Lepezi žanrova u koje je u svojoj profesionalnoj karijeri uronio dvijetisućitih se pridružila i satira jer Talajić je bio dio projekta Croatia filma, animiranog serijala "Laku noć, Hrvatska".
"‘Laku noć, Hrvatska‘ je i danas mnogima u dragom sjećanju. Mislim da bi serijal i danas imao sjajnu prođu - scenariji kao da se sami pišu", uvjeren je kreativac koji je davao glas dvadesetak likova: Tuđmanu, Hloverki, Bozaniću, Rojsu...".
Naše javne ličnosti su sebi poprilično velike u ogledalu, i nisu baš sklone humoru na vlastiti račun, otkriva Talajić, no naglašava da je njega, kao i druge suradnike na projektu producent poprilično čuvao od neugodnosti.
"Tek nakon što je serijal ugašen saznavali smo za prikrivene prijetnje koje su stizale", priznaje Talajić.