Da su kojim slučajem živi, ove godine slavili bi stoti rođendan. Julije Knifer, Ivan Picelj, Aleksandar Srnec i Josip Vaništa svi su rođeni 1924. godine i svaki je na svoj način ostavio značajan trag u našoj suvremenoj umjetnosti koja, slažu se mnogi, ne bi bila ista bez njih. Veliku obljetnicu četvorice "stogodišnjaka" njihovim izložbama s djelima iz zbirke gotovo čitavu ovu godinu obilježava zagrebački MSU posebnim ciklusom koji se podudara i sa 70. godišnjicom postojanja tog muzeja. Veliki jubilej počinje već u travnju izložbama Julija Knifera i Josipa Vanište.
"Djela Julija Knifera u fundusu MSU bogato su zastupljena. Za obljetničku prigodu odabiremo ona najvažnija koja su obilježila pojedina desetljeća njegova umjetničkog puta, a kustosi su ih u pravi čas znali prepoznati", kaže autorica izložbe Iva Rada Janković.
To je, među ostalim, svakako Kniferovo antologijsko djelo "Meandar u kut" kojim je 1961., ističe kustosica, iz dvodimenzionalne plohe slike zakoračio u prostor.
"Tu je i predivni Meandar II, koji mu je prethodio, a kojim je prvi put uspio postići uravnoteženi, jednolični ritam kojemu je težio od početka. Istaknula bih i jedan sasvim maleni meandar, nazvao ga je Antikompozicija (1961.) koji nas podsjeća na mnogo puta spominjani pojam iz njegovih Zapisa, a to je antislika, njegova motivacija i cilj".
Iva Rada Janković kao dragocjeni dokument vremena izdvaja i crno-bijeli film snimljen u kamenolomu pokraj Tübingena, gdje je zabilježen nastanak divovskog meandra.
I dakako, "Autoportret", niz crteža koje je 1949., neposredno prije upisa na Likovnu akademiju počeo kao vježbu, i to se na isti način nastavilo tri iduće godine. "Iako je najraniji, taj je ciklus u fundus ušao najkasnije, oko 2009., a na njegovu iznimnu važnost prvi put je još 1980-ih ukazao Zvonko Maković".
Kustosica Kniferove izložbe podsjeća na dugotrajnu i intenzivnu vezu umjetnika s MSU, gdje mu je uostalom priređena i prva velika retrospektiva 10 godina nakon smrti.
"Njegova rana djela postajala su dio fundusa mnogo prije nego što je u Muzeju imao izložbu. Prvu veliku samostalnu izložbu 1966. priredio mu je Radoslav Putar. Osim što je bio kustos Galerije suvremene umjetnosti, kako se muzej nekad zvao, bio je ujedno i Kniferov sudrug u grupi Gorgona. Ta važna izložba na kojoj se mogla pratiti geneza meandra, bila je posebna i zato što su na njoj članovi Gorgone izveli niz performansa. Na poznatim fotografijama Branka Balića, koje su postale zaštitni znak grupe, u pozadini se vide i ona djela koja su u to doba ušla u fundus muzeja. U svakom je idućem desetljeću u muzeju imao jednu, dvije, pa čak i tri manje ili veće samostalne izložbe".
Knifer je danas prepoznat i među najširom publikom po svojim amblematskim meandrima.
"Iako ga je uporno opisivao isključivo kao vizualnu činjenicu i poricao mu bilo kakvu nadogradnju, Kniferov meandar postao je paradigma koja uvijek iznova potiče na razmišljanje!" zaključuje kustosica te najavljuje i konferenciju koja će na poticaj Instituta suvremene umjetnosti dodatno uveličati Kniferovu obljetnicu i u svibnju će u MSU okupiti brojne ugledne povjesničare umjetnosti, ne samo iz Hrvatske nego i iz inozemstva.
Izložba posvećena Josipu Vaništi također donosi djela tog umjetnika prikupljana tijekom sedam desetljeća aktivnosti MSU.
"Izložba će kroz različite medije, poput crteža, slika, časopisa i instalacija, predstaviti Vaništu kao radikalnog pokretača nekonvencionalnih umjetničkih postupaka, ali i nastavljača slikarske tradicije", kaže autorica izložbe Kristina Bonjeković Stojković.
Osim samih radova bit će pokazana i građa iz Dokumentacijskog odjela, koja svjedoči o pravovremenom prepoznavanju i kontinuiranom praćenju Vaniština djelovanja od strane tog muzeja od prvog samostalnog predstavljanja 1959. do zadnje retrospektive održane 2013. Također, posjetitelji će imati priliku vidjeti i odabrani dio bogate korespondencije koju je Vaništa vodio s kustosima muzeja.
Osim radova iz gorgonaškog perioda koja uključuju radove poput "Srebrne linije", kaže kustosica, instalacije "Beskonačni štap/U čast Manetu" ili antičasopisa Gorgona "koji su ključni za razumijevanje budućih pojava i pokreta u umjetnosti", izložba će obuhvatiti rane radove poput crteža iz 50-ih godina, slike s njegove samostalne izložbe iz 1965., do posljednjih instalacija iz 2012. godine.
O značaju Vanište za našu suvremenu umjetnost Kristina Bonjeković Stojković ističe njegov doprinos ponajprije kroz djelovanje u grupi Gorgona (1959. - 1966.).
"Kao glavni pokretač grupe, Vaništa je promovirao ideje koje su narušavale konvencionalne umjetničke prakse i poticao na istraživanje novih konceptualnih područja. Djela proizašla iz aktivnosti grupe anticipirala su mnogo toga što će se pojaviti na umjetničkoj sceni cijelo jedno desetljeće kasnije".
Nakon Knifera i Vanište krajem lipnja u MSU otvaraju izložbu Aleksandra Srneca, a održat će se početkom srpnja i znanstveno-stručni skup kojim će se osvijetliti svi segmenti Srnecova opusa kao i umjetnički kontekst vremena.
"Zanima nas je li i po čemu njegov opus i danas intrigantan i poticajan za nove generacije umjetnika. Stoga će se predstaviti umjetnici koji su duhovni nastavljači njegovih multimedijskih istraživanja", kaže autorica Srnecove izložbe Nataša Ivančević.
Sama izložba pak obuhvatit će većinu radova koji se čuvaju u fundusu MSU, a koji će pokazati njegov značaj na području inovacija i eksperimentalnog pristupa.
"S obzirom na to da je muzej sustavno pratio i otkupljivao njegove radove, prikupljeno je četrdesetak ključnih djela za interpretaciju njegova opusa (crteži, slike, objekti, luminoplastike, film, grafike, plakati) i pedesetak projekata jugoslavenskih paviljona i nacrta za izložbe (koje je radio u suradnji s Ivanom Piceljem, Vjenceslavom Richterom i Zvonimirom Radićem)".
Ciklus izložbi u MSU posvećenih "stogodišnjacima" završava izložbom Ivana Picelja sredinom rujna, u organizaciji HDLU, koju potpisuje povjesničar umjetnosti Zvonko Maković.
Naslovljena "Picelj i prijatelji", izložba je, prema riječima njezina autora, zamišljena na način da pokaže najreprezentativnija Piceljeva djela sa svih područja djelovanja, od slikarstva, do objekata, grafičkog dizajna, kako plakata, tako i opreme knjiga, kataloga i časopisa, a paralelno s njima i djela umjetnikovih prijatelja, odreda istaknutih protagonista njegova vremena čime bi se dobila jasnija slika o njemu kao promotoru određenih programa, određenih stajališta. Izbor umjetnikovih djela protezat će se od najranijih djela iz exatovskoga vremena, preko onih iz 60-ih godina i Novih tendencija, pa sve do crteža i grafika što ih je stvarao u devedesetima. Uz slike, grafike, crteže i objekte bit će zastupljeni i plakati koje je radio od samoga početka djelovanja. Također, i izbor iz ostalih radova što pripadaju grafičkom dizajnu, kao što su oprema knjiga, kataloga, časopisa i oblikovanja cjelovitih vizualnih identiteta (Galerija suvremene umjetnosti/Muzej suvremene umjetnosti).
Kad je riječ o drugim zastupljenim umjetnicima na izložbi, Piceljevim prijateljima s kojima je surađivao, raspravljao, dijelio zajedničke poglede na umjetnost, vrijeme, društvena i politička opredjeljenja bit će izložena, među ostalim, djela exatovaca Aleksandra Srneca, Vlade Kristla, Božidara Rašice, zatim Julija Knifera "koji je uz Picelja bio jedini zastupljen na prvoj izložbi Novih tendencija i izlagao na još jednoj te, također s Piceljem bio zastupljen na izložbi "Oltre l‘informale" Giulia Carla Argana u San Marinu 1963", kao i radovi kipara Vojina Bakića "s kojim Picelj izlaže na nekoliko izložaba, a koje je upravo on inicirao i pozvao ga da sudjeluje s njim i drugim našim umjetnicima".
Na izložbi će se naći i djela nekih inozemnih umjetnika. Picelj, naime, podsjeća Maković, vrlo rano izlaže u inozemstvu i tu upoznaje niz umjetnika koji će imati što samostalne izložbe u Zagrebu, što sudjelovati na izložbama Novih tendencija i nekim drugim. Djela tih umjetnika su, zahvaljujući Piceljevu posredovanju postala dijelom fundusa MSU, a među najvažnijima su ona s potpisom Jesusa Raphaela Sota, Françoisa Morelleta, Victora Vasarelyja, Getulija Alvianija i Carlosa Cruz-Dieza.