Piše Romina Peritz
Trst, nekada svima omiljena šoping destinacija, danas sve više postaje kulturna meka. Stoga je doista velika čast za hrvatske umjetnike da imaju priliku izlagati u uglednom tršćanskom Muzeju Revoltella. Zasluga je to sada već bivše ravnateljice zagrebačkog Umjetničkog paviljona Jasminke Poklečki Stošić koja je nakon prošlogodišnje izložbe "Zagreb, grad umjetnica" ovog ljeta u taj muzej dovela još jednu atraktivnu izložbu koju potpisuje s ravnateljem Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Brankom Franceschijem. Naslovljena "Suvremeno hrvatsko slikarstvo – između figuracije i apstrakcije" izložba, kao što i naziv govori, donosi presjek recentne slikarske scene u Hrvatskoj kroz različite likovne izričaje.
Izložbom se ujedno obilježava i 30. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, kao i 30. obljetnica uspostave diplomatskih odnosa između Republike Hrvatske i Talijanske Republike.
U Muzeju Revoltella predstavljena su djela dvadeset hrvatskih slikarica i slikara srednje generacije koji su posvećeni tradicionalnom štafelajnom slikarstvu i, kako ističu autori, riječ je o umjetnicima koji su tijekom dvije dekade novog milenija svojim radom već utjecali na visok likovni standard domaće vizualne umjetnosti i koji će zacijelo odrediti budućnost svog stvaralačkog područja. Pa iako bi neki mogli zaključiti da je domaća slikarska scena puno veća i raznolikija od odabranih dvadeset umjetnica i umjetnika te da je možda previše figurativaca, mora se priznati autorima da su napravili dobar posao – prije svega inzistirali su na novim radovima nastalim u zadnjih nekoliko godina pa se tako u Trstu mogu vidjeti čak i neki ciklusi koji su tek nedavno premijerno pokazani u Hrvatskoj.
U postav izložbe uvode nas tako dva velika diptiha Lidije Šeler koja su bila na njezinoj izložbi "Krici i šaputanja" krajem prošle godine u Galeriji Josip Račić. U istoj je galeriji početkom godine svoj novi ciklus "Aftermath" izložio i Fedor Fischer – jedan od dva diptiha s te izložbe sada je u postavu tršćanske izložbe. Osječki umjetnik Zoran Šimunović također je izlagao u toj galeriji svoju recentnu produkciju. Tu su i novi radovi Matka Vekića s Nazorom nagrađene izložbe "Arhipelag" u MSU, zatim slike Izvora Pendea s izložbe "Odgovor" održane u NMMU. (Sigurno nije slučajnost da je dosta radova na ovoj izložbi bilo predstavljeno upravo kroz izložbeni program NMMU-a čiji je ravnatelj Branko Franceschi jedan od koautora izložbe). Značajno mjesto na izložbi zauzimaju predstavnici nove figuracije koja od sredine prve dekade novog tisućljeća drma scenom - Sebastijan Dračić, Pavle Pavlović, Stjepan Šandrk, Josip Tirić i Zlatan Vehabović. Autor izložbe vodili su, međutim, računa i o njihovim prethodnicima, kad je riječ o figuraciji, a koji su nastavili u istom smjeru i dalje stvarati značajna djela poput Tomislava Buntaka, Zoltana Novaka, Bojana Šumonje i Roberta Šimraka, ali i o nekim umjetnicima koji su između apstrakcije i figuracije kao što je to Katarina Ivanišin Kardum.
Što se tiče "čiste" apstrakcije, nje je na ovaj izložbi poprilično malo te je prisutna uglavnom kroz radove Fischera, Pendea i Lidije Šeler. Stoga su djela koji su izvan dviju dominantnih struja - plavi, kontemplativni monokrom Anabel Zanze, crne slike Roberta Paulette te projekt "Heavenly Image Corporation" slikarskog bračnog para Danice Franić i Davora Krelje - pravo osvježenje. Vrijedi u svakom slučaju otići do Trsta i pogledati ovaj vrlo sažeti, ali kad je riječ o radovima vrlo kvalitetan pregled hrvatskog slikarstva danas.
Izložba traje do 9. listopada.
