Smrt svakog muškarca započinje smrću oca. Smrću mog oca svi obiteljski predmeti iz djetinjstva pretvoreni su u objekte nemjerljive vrijednosti, svaki od njih posuda je izgubljene prošlosti”... ovako pisac Orhan Pamuk uvodi posjetitelje u svoj Muzej nevinosti u Istanbulu, sagrađen na temelju istoimene knjige, i napominje: “Posjetitelji muzeja moraju sebe natjerati da vide sve izložene objekte; dugmad, igračke, Fusunine češljeve, karte i stare fotografije - ne kao stvarne predmete, nego kao moja sjećanja.”
Nalog srca
Muzej nevinosti nobelovca Orhana Pamuka upravo je proglašen najboljim europskim muzejem. 37. dodjela nagrada EMYA - European Museum of the Year Award održana je u Umjetničkom muzeju u Tallinu. Po nagradu je došao sam pisac, koji je preuzeo skulpturu “Jaje” Henrya Moorea. Nagrada je prenosna. Ona je, naime, u muzeju godinu dana, a zatim se predaje sljedećem pobjedniku.
“Muzej nevinosti može se promatrati kao povijesni muzej koji svjedoči o životu u Istanbulu u drugoj polovici 20. stoljeća, no i mnogo je više od toga. Postavio je nove paradigme u struci”, stoji u obrazloženju nagrade.
A ovako Pamuk opisuje koncepciju potrebnu za uspješan muzej: “U muzeju nastalom nalogom srca tješimo se, ne samo nalazeći u njemu objekte koje volimo, već i tako da izgubimo svaki osjećaj za vrijeme. Pravi su muzeji mjesta gdje se vrijeme pretvara u prostor.” Na temelju svoje istoimene knjige, ljubavne priče, priče o opsesiji mladića Kemala prema lijepoj djevojci Fusun, pisac je sagradio muzej u Istanbulu ispunjen raznim predmetima koji se vezuju uz knjigu, ali i uz Pamukova sjećanja iz djetinjstva, odrastanje 70-ih, u imućnoj obitelji, u elitnom kvartu Nisantasi.
4213 opušaka
Muzej nevinosti je, pak, smješten u kući iz 19. stoljeća, u kvartu Cukurcuma, između jeftinih dućana koji, kako je netko svojedobno opisao, prodaju rabljene grudnjake i već potrošene sagove.
Muzej je Pamuk financirao sam. Uložio je, kaže, otprilike onoliko novaca koliko je dobio za Nobelovu nagradu, oko 1,5 milijuna dolara, uključujući i koštanje stare kuće, koju je kupio dvijetisućite godine, kada su mu pali na pamet, istovremeno, ideja i za muzej i za knjigu: “Koliko mi je poznato, riječ je o prvom muzeju na svijetu koji je baziran na romanu, no nisam se odlučio na muzej radi uspjeha knjige, već se ideja pojavila u isto vrijeme”, rekao je sam pisac (knjiga je izašla u Turskoj 2008., a kod nas 2009. - Vuković&Runjić).
Muzej je prepun predmeta vezanih uz sjećanja i uz opsesije. Među ostalim, i 4213 opušaka cigareta, pa keramički psi, tricikl, listići za lutriju, niz fotografija žena s tamnom crtom preko očiju, što je nekoć bilo uobičajeno u turskoj štampi, kad su se pokazivale žene povezane s bilo kakvim skandalom...
‘Crna Bogorodica’
“Muzej nevinosti” priča je o Kemalu, koji iz dana u dan postaje sve više opsjednut Fusun (on je iz dobrostojeće obitelji, ona prodavačica) te napušta zaručnicu, krade sitne predmete iz njezina doma, koje sakuplja, što postaje njegovim životnim projektom. On sam postaje predmetom ismijavanja najbližih prijatelja. Radi priče, Pamuk je obilazio jeftine dućane u bilo kojem kutku svijeta u kojemu se našao, i tražio stvari koje bi se mogle povezati s glavnim likom, pa je u muzeju, koji je i svojevrsna mapa slomljenog srca, preko tisuću predmeta. Najviše je stvari ipak iz samog Istanbula.
Pamukov je muzej dobio, dakle, glavnu nagradu, a posebno je priznanje dobilo šest muzeja, među njima dva vezana na Drugi svjetski rat: Kazerne Dossin, Muzej, Memorijalni i dokumentacijski centar u belgijskom gradu Mechelenu, na mjestu na kojemu su se prikupljali osuđene prije nego što bi ih poslali u logore (autori su AWG arhitekti), i Memorijal na mjestu nekadašnjeg logora Flossenburg.
Ove je godine u užoj konkurenciji od 25 europskih muzeja bila i zagrebačka Lauba, no nažalost, ostala je bez nagrade. Kao rad koji ih predstavlja odabrali su “Crnu Bogorodicu” Kristijana Kožula.