S radom Domagoja Rogine upoznala sam se kad je kolekcionar na Salonu mladih kupio jedan njegov rad, bila je naslikana gorila. Kolekcionar je ozbiljan, razumije suvremenu umjetnost. Prepoznao je nešto u radu umjetnika za kojeg smo tada oboje prvi put čuli. Nastavila sam ga pratiti, slikao je potom razne motive, od uvećanih gaća, do apstrakcija, no u pozadini je uvijek, neovisno o naslovu slike, stajao izniman umjetnički rukopis. Sada, u Galeriji Šira, izlaže ciklus "Vrijeme oseke". Najupečatljivija je slika, većih dimenzija, 170 puta 230 centimetara, koja pokazuje morskog psa kako pliva u bazenu, bazenu koji je, naravno, za njega preuzak, a morski se pas na sljedećoj slici naslućuje iza drveta. Okolo je u mnogim nijansama zelene naslikana priroda. Priroda, odnos čovjeka prema njoj, u temelju je djelovanja ovog autora. Na manjim formatima on slika planinske vrhove, potom zaklon u prirodi intenzivno žute boje, zaklon pod borom... Pandemija je u pogledu predstavljanja radova generacije možda njih i ponajviše zakinula njegovu generaciju, rođenu krajem 80-ih i na početku 90-ih koji su sada već zrela rukopisa, a nisu se do kraja uspjeli predstaviti, no, za Domagoja Roginu svakako valja pratiti što radi.
Izložba je tridesettrogodišnjeg umjetnika, rođenog u Varaždinu, nastala u organizaciji Scene Amadeo i Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, izlaže se u zagrebačkoj Galeriji Šira. Kako je muzej jedan od mnogih koji su stradali u potresu, moraju, gostovati, naime, u drugom prostoru. Predstavljaju se radovi onih umjetnika koji su inspirirani prirodoslovnom tematikom. Ciklus je posvećen prerano preminuloj Izabeli Šimunović. Predgovor je napisao Feđa Gavrilović.