ZAGREB - “Pokazala sam vam kako se treba duriti”, govori sedmogodišnja djevojčica raščupane kose, u ružičasto-bijeloj suknji, odjevena u mamine prevelike štikle, a prijatelji joj zatim predaju lentu: “Sad si super Durica”, jedna je od uvećanih tabli iz stripa 75-godišnjeg Ivice Bednjanca, pokazanih na autorovoj velikoj retrospektivi koja je otvorena u Klovićevim dvorima.
Pin-up djevojke
Iako je nastala u njegovo poznije doba, kad mu je bilo više od šezdeset godina i kad je već doživio velike životne tragedije, strip Durice pokazuje da neki ljudi jednostavno nikada ne ostare. Zaigrana djevojčica samo je jedan od likova s kojima poistovjećujemo njegov opus. Naravno, tu su i Modra lasta i Smib, u kojima je objavljivao stripove s likovima poput Lastana, uz koje je moja generacija imala sreće odrastati, ili Nježnog, ljudine obrijane glave, ali sitnoga glasa i nježna srca, koji se kasnije borio s raznim nepravdama.
No, izložba ne pokazuje samo svima poznate radove nego nas upoznaje s onim segmentom autora koji do sada nismo poznavali, a to je grafički dizajn. Jedan od najduhovitijih primjera s polja dizajna je Jasna iz Modre laste koja, odjevena samo u dugačke čarape, poput pravog pin-upa, reklamira jednu tvornicu trikotaže. U zlatno doba pin-up reklama, a to su 50-e i 60-e godine, Ivica Bednjanec napravio je još nekoliko reklama na ovu temu, otkriće je izložbe.
Zbog bolesti, nažalost, Ivica Bednjanec nije mogao doći na otvorenje svoje izložbe, no zato je tamo bio njegov sin Darko, grafički dizajner koji zajedno s ocem dorađuje njegove stripove, a priprema mu i veliku monografiju.
Cijeli atelje na izložbi
Za potrebe izložbe u prostor je prenesen i cijeli Bednjančev atelje, koji je bio mjesto okupljanja brojnih njegovih kolega. Ivica Bednjanec i danas živi u samom centru Zagreba, a za Kraljeve ulice, inače svoje susjede, nedavno je napravio vizualni identitet njihova albuma, kao što je svojedobno radio i vizuale za Jugoton, primjerice, jedan od prvih albuma za Olivera Dragojevića. Za jednu tvornicu smole nastao je simpatičan lik Smoljka.
Fran Dulibić, profesor na Filozofskom fakultetu koji se više puta teorijski bavio stripom, za Bednjančev opus navodi: - Stripu je prirodno okruženje tiskovina, a ne galerijski prostor. Kako, nažalost, stripa više nema u novinama, onda ga je užitak gledati, makar nakratko u galeriji. Ivica Bednjanec bio je posebno scenaristički jak u svojim stripovima.
Zajedno s Brankom Hlevnjak, Koraljka Jurčec Kos je kustosica izložbe posvećene Bednjančevu opusu, a i ona ističe povijesne stripove koji su po mnogima njegova najjača dionica. Među njima je bitka u Paškoj uvali.
Povijesne stripove, vezane uz NOB, radio je na poseban, istraživački način: svaku je tablu, a ima ih više od dvije tisuće, iscrtavao rukom, a kao pripremu puno je putovao i snimao fotografije, na konkretnim povijesnim lokacijama. Originali u tehnici tuša i tinte na papiru izloženi su na izložbi.
Monografija u pripremi
Izvrstan smisao za humor vidi se u karikaturama koje je objavljivao, ali i u detaljima stripova, primjerice zavodnika-kauboja iz stripova kojima je kao inspiracija poslužio daleki Meksiko (Meksička revolucija).
Genij stripa ili “samo” autor junaka koji nas nasmijavaju i zabavljaju? I sam je Bednjanec, često, no ne bez gorčine znao reći kako ga mišljenja raznih “stručnjaka” ne zanimaju. Oni s kojima smo mi razgovarali slažu se kako je riječ o jednim od vodećih autora stripa, koji je, iako nasmijan, zapravo uvijek ozbiljan.
Njegov opus do sada nije bio dovoljno valoriziran, no riječ je o nepravdi, a ova je izložba prvi korak prema ispravljanju te nepravde. Monografiju još očekujemo.
Poznato je kako je u Hrvatskoj strip dobio status umjetnosti nakon što je Vera Horvat Pintarić stala iza opusa Andrije Maurovića. Drugi su, nažalost, trebali čekati mnogo dulje. No, dug je put pređen i nakon što su Bednjanca na Akademiji odbili s izlikom da je “crtao strip, a riječ je o šundu”, ali i otkada je kao profesor svoje učenike hvatao kako ispod klupe čitaju njegove stripove.