U prostoru Orangerie u Donjem Belvedereu u Beču, nekadašnjoj ljetnoj rezidenciji Eugena Savojskog, posljednjih su se godina mogle pogledati izložbe “U Monetovu svjetlu” i “Inspiracija fotografijom. Od Makarta do Klimta” i sl.
Dok se u dijelu u kojemu je stalni postav nalaze neki ključni radovi povijesti umjetnosti kao što su simbolistički “Poljubac”, jedna od najpoznatijih slika Gustava Klimta, te “Judita sa Holofernovom glavom” istog autora, “Promenada” Claudea Moneta, “Zagrljaj” i “Autoportret sa spuštenom glavom” Egona Schielea. Ukratko, djela od srednjeg vijeka do ovog stoljeća, s naglaskom na umjetnine razdoblja secesije. S milijun i pol posjetitelja godišnje Belvedere je i visoko na ljestvici najposjećenijih europskih muzeja.
Pismo ravnateljice
Orangeria je prostor u kojemu je Savojski ljeti uzgajao naranče, a zimi je tamo bio vrt, kasnije pretvoren u galerijski “white cube”. Tamo će se od 19. listopada do 18. veljače, dakle četiri mjeseca, moći pogledati izložba “Izazov moderne: Beč - Zagreb oko 1900.”, s naglaskom na radove Vlahe Bukovca i Ivana Meštrovića, najavljeno je na jučerašnjoj konferenciji za novinare. Poziv im je došao za trajanja izložbe istog naziva koja se u Zagrebu u Klovićevim dvorima mogla pogledati prošle godine. Ova galerijska institucija i priprema izložbu. Autorice izložbe Irena Kraševac, Petra Vugrinec, Darija Alujević i Marina Bagarić dobile su, naime, pismo Stelle Rollig, direktorice galerije Belvedere, i poziv za prijenos izložbe u Beč”.
Bečki su stručnjaci, istaknula je Irena Kraševac, “zagrebačku izložbu ocijenili znanstveno utemeljenom te zaključili kako zadovoljava standarde koje zahtijeva jedna od najznačajnijih svjetskih galerija”. Irena Kraševac je na jučerašnjoj konferenciji za novinare izložila i želju organizatora da još veći naglasak izložbe bude na Bukovcu i Meštroviću, nego što je to bilo u Zagrebu, kako bi se bečka publika bolje upoznala s njihovim djelima.
Na izložbi će biti 130 radova slikarstva, skulpture, primijenjene umjetnosti, te fotografija arhitekture kako bi se stavila u kontekst.
Izložba ima isti naziv kao i zagrebačka, inicijalna je koncepcija jednaka, a to je, kako tumače autorice: “prijelaz 19. u 20. stoljeće i prijenos iskustava bečkih umjetnika u Zagreb u razdoblju moderne umjetnosti, jedno od najzanimljivijih i najkvalitetnijih razdoblja hrvatske umjetnosti”. Inspirirana je onima sličnog predznaka, koje su istraživale veze Beča i Berlina, Beča i Budimpešte, te Pariza i Beča; potonje u pariškom Grand Palaisu.
Naziv je, dakle, isti, no nisu sve iste umjetnine. Primjerice, na izložbi u Beču pokazat će se i model za “Zdenac života”, skulpturu Ivana Meštrovića koja je, kako kaže Petra Vugrinec, “hrvatskoj publici dobro poznata pa je nije bilo potrebno posebno apostrofirati”. Bit će izložen i Bukovčev “Portret Vilme Babić Gjalski”, supruge Ksavera Sanodra Gjalskog, iz 1895. godine, koji se mogao pogledati i u Zagrebu. No, u Beču je Bukovac u postavu u usporedbi s “Portretom žene” Gustava Klimta, koji datira godinu dana ranije, 1894: riječ je o možda i najdirektnijoj i najdoslovnijoj usporedbi izložbe.
Pejzaži duše
Ova se Klimtova slika nije mogla pogledati u Zagrebu, inače je iz privatne kolekcije, no na trajnoj je posudbi u Belvedereu. Podsjetimo kako u popratnom katalogu Petra Vugrinec povezuje ove dvije ličnosti, koje su osnovale i ključna udruženja umjetnika, svaki na svom terenu.
Izložena je i slika “Sredina ljeta”, prizor tri kupačice Vlaha Bukovca iz 1903. godine koja se nalazi u bečkom Belvedereu (otkupljena je odmah po nastanku).
Na izložbi će se moći pogledati još jedan rad Gustava Klimta koji nije bio u Zagrebu, vrlo poetičan pejzaž iz 1898. godine koji nosi naziv “Poslije kiše”, potom rad Colomana Mosera “Šuma u zimi” koju kustosice izložbe stavljaju u usporedbu s radovim široj javnosti manje poznatog hrvatskog autora Dragana Melkusa, pa tako Petra Vugrinec piše kako su “Melkusovi radovi eho ranih Klimotovih pejzaža duše”.
U dijalogu s hrvatskim djelima je i rad “Adam i Eva” Gustava Klimta, no u kontekstu izložbe postavljen je uz Meštrovićeve skulpture, “Adam” i “Eva”. Od Meštrovićevih se djela izlažu i “Starica”, “Poljubac”, “Nevinost”, ali i portret supruge nama vrlo poznatog Meštrovićevog bečkog mecene, Leopoldine Wittgenstein.
Nova otkrića
Naslovnicu kataloga izložbe odabrali su Bečani, a riječ je o djelu Roberta Auera, njegovu portretu supruge mu Leopoldine, u krznenom kaputu. Ovaj je Auerov rad iz privatne kolekcije, a izlaže se uz djela Maxa Kruzweila. Leopoldina je inače bila Bečanka koja je udajom stigla u Zagreb, također slikarica. I njezina su djela na izložbi, kao i ona Slave Raškaj i Naste Rojc, te austrijske umjetnice Tine Blau: o njima piše Darija Alujević u tekstu “Žene u hrvatskom modernizmu”.
Neke od ključnih predmeta primijenjene umjetnosti potpisuje Tomislav Krizman, čija su djela na izložbi uz bok Josefu Hoffmanu. Krizman je, podsjetit će i ova izložba, bio svestran slikar, grafičar, primijenjeni umjetnik, a na izložbi je prikazan u punom rasponu, od grafike “Jesen”, preko slika, do posuđa.
Slijede i nova otkrića: “Izložba se već najavljuje na stranicama Belvederea i javio se jedan Bečanin da ima djelo Oskara Aleksandera”, rekla je Petra Vugrinec na jučerašnjoj konferenciji.