Muzej suvremene umjetnosti proslavio je ovaj vikend osam godina postojanja uobičajenim nizom programa. Prošlo je osam godina, nije okrugla obljetnica, no ako bi trebalo sumirati dosadašnji rad: jesu li probijali granice, otkrivali nove umjetnike za koje nismo čuli, provocirali nas na razmišljanja? Nisu. No, s druge strane, vrlo dobro obavljaju posao revalorizacije pojedinih potvrđenih autora, mahom onih koji su svoju karijeru započeli u poslijeratnim godinama, pa do onih koji su na sceni stasali sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Dakle, pola pola. U ovu pozitivnu stranu svakako se ubraja retrospektiva Vjenceslava Richtera, o kojoj smo već pisali, Vesna Meštrić obavila je opsežan i uzoran istraživački posao.
Za vikend su predstavljeni i suveniri uz izložbu, na predstavljanju su sudjelovale radnice Kamenskog te Ana Raguž, studentica TTF-a i dobitnica nagrade za najbolji dizajn tkanine, uz katalog izložbe te strip koji je o Vjenceslavu Richteru oslikala Dunja Janković. Predstavljanje umjetnikova života i rada u stripu očito je trend, jer smo ove godine mogli vidjeti strip u obliku ilustrirane biografije Edvarda Muncha, iz pera ilustratora Steffena Kvernelanda (VBZ), Muzeji Meštrović izdali su strip o životu ovog umjetnika koji je ilustrirao Stipan Tadić, Grad Ozalj promovirao je strip o Slavi Raškaj koji su oslikali mnogi poznati strip autori, a iz MSU kustosica Jasna Jakšić, nakon spomenutog, najavljuje strip o Dimitriju Bašičeviću Mangelosu, u suradnji Ivane Armanini i Marka Goluba.
Dunja Janković, slikarica i strip autorica koja je magistrirala na School of Visual Art u New Yorku, ima specifičan pristup radu ovog likovnog umjetnika i arhitekta, koji jasno sumira u naslovu stripa: “Richterova igra”, a prenosi kroz medij stripa i dva protagonista koji doslovce, fizički, interpretiraju umjetnikove radove. Sve počinje tako da se penju po umjetnikovoj golemoj skulpturi “Nada”, i umorni jedva čekaju da se popnu na njezin vrh, potom se nađu u Richterovu Milanskom paviljonu: ono što Dunja Janković istražuje kroz prikaz likova u ovom paviljonu, koncept je slobodnog vremena, u današnjem društvu. Oni trčeći po paviljonu, sačinjenom (podsjetimo) isključivo od letvica, postavljaju jasno pitanje: kako pronaći izlaz iz situacije u kojoj rad postaje slobodno vrijeme, a slobodno vrijeme rad.
Obrađena je i tema kuteva, također vrlo važna za ovog umjetnika, koja je likovno možda i najjača dionica stripa. U poglavlju “Zarobljene teorije” autorica, pak, citira predgovor Jure Kaštelana skupnoj izložbi na kojoj je sudjelovao i Richter, a koja govori o eksperimentu. Jedan je od likova stripa izluđen oblicima u kojima se ne snalazi, koje ne poznaje, dapače čak i agresivno reagira prema njima, drugi ga, pak, poziva da se opusti, da prevlada strah od nepoznatog. Strip završava poglavljem sistemske skulpture. Autorica koristi temeljne boje i pročišćen likovni jezik. Na kraju su i url adrese QR kodova, umjetnica je “oživjela” Richterove ideje kroz virtualnu igru, i dva avatara. Izniman strip.