Zgražati se nad činjenicom da politika kadrovira u kulturi naivno je i glupo. Ali, uistinu je problematično to što nas svakodnevica poučava kako je još naivnije vjerovati da će revolt kulturne javnosti zbog postavljanja kandidata lišenog umjetničkog autoriteta i ugleda te nepoštivanja mišljenja struke promijeniti unaprijed donesenu odluku.
Stručno i Upravno vijeće
Najnoviji takav slučaj moguća je smjena Bože Majstorovića s mjesta ravnatelja splitske Galerije umjetnina , premda je njegov reizbor trebao biti stvar formalnosti. Uostalom, Stručno vijeće, na temelju njegovih vidljivih postignuća, odlučilo je da je on daleko najbolji izbor i predložilo ga kao svog kandidata. A onda se dogodio obrat: Upravno vijeće predložilo je 68-godišnjeg slikara sakralnih motiva Josipa Botterija Dinija, umjetnika koji se u svom programu obvezao da će izlagati “djela živih i mrtvih umjetnika”. Konačnu riječ trebalo bi donijeti splitsko Gradsko vijeće. Dogradonačelnica Anđelka Visković, kako piše Slobodna, već je izrazila svoje zadovoljstvo odlukom Upravnog vijeća, pa se ne treba nadati još jednom obratu.
Slučaj Majstorović preslika je slučaja Senke Bulić koja je proteklih godina svojim radom u Velikoj Gorici napravila kazališno čudo, čvrsto postavivši taj grad na kulturnu mapu. Nije dobila priliku za još jedan mandat. Razlog? I nju je politika postavila, nema razloga da je i ne smijeni, poručili su joj čelni ljudi toga grada. Njezine neupitne sposobnosti, predanost i angažman nisu bile dovoljne ni da prođe na natječaju za ravnateljicu šibenskog kazališta. Senka Bulić, baš kao i Božo Majstorović, tako su postali natuknice u leksikonu sramotnih političkih odluka kad je kultura u pitanju. A nije da ih je malo.
Kerum nije popustio
Izbor Duška Mucala za intendanta splitskog HNK ovog je ljeta punio naslovnice, rezultirajući time da sada već bivši ministar kulture Božo Biškupić posegne za krajnje represivnom mjerom i ne prihvati taj izbor. Splitski gradonačelnik Željko Kerum nije bio spreman popustiti, pronađena je rupa u zakonu pa je bivši estradni pjevač postao v.d. ravnatelja. Njegov prethodnik Milan Štrljić dobar je primjer da ni “čovjek iz struke” nije uvijek najsretnije rješenje. Mnogi smatraju da je Štrljić, koji je dobio dva mandata, ugasnuo labuđi pjev splitskog HNK tijekom mandata Mani Gotovac, koja svejedno nije dobila priliku za još jedan mandat. Ali, i bez obzira na to kako je tko vrednovao mandat Mani Gotovac, u samoj kući teško je naći ikoga tko žali za Štrljićem.
Političko nasilje
Sibila Petlevski, tadašnja predsjednica PEN-a, uoči odlaska Mani Gotovac i njene ekipe (I. Buljan, N. Bareza) iz Splita izjavila je: “Ne ulazeći u pravo splitske sredine da sama odlučuje o sudbini kulture u svom gradu, uključivanje osobnih animoziteta i političkih igara tamo gdje trebaju odlučivati drugačiji kriteriji nedopustivo je i opasno za stanje hrvatske kulture”.
Ni Zagreb nije lišen spornih imenovanja, dapače. Daleko najrazvikaniji slučaj bila je trakavica oko kadroviranje za čelno mjesto Muzeja suvremene umjetnosti i imenovanje Snježane Pintarić. Tada se često ponavljala sintagma “političko nasilje nad kulturom”.
Trgovanje s Arenom
Podsjetimo, 2007. godine gradski SDP, tjedan dana nakon što je za ravnatelja MSU predložio Mladena Lučića, predomislio se i odlučio podržati HDZ-ovu kandidatkinju Snježanu Pinatarić za v.d. ravnatelja. Najvjerojatniji razlog bio je navodni dogovor oko Arene Zagreb.
“Politika je opet pobijedila struku”, bio je tadašnji komentar Mladena Lučića. Godinu dana kasnije Pintarić je kao jedina kandidatkinja imenovana za ravnateljiicu. Koplja su se lomila i oko smjene Mladena Tarbuka i postavljanje Ane Lederer na mjesto intendanta zagrebačkog HNK, čemu je presudila i navodna bliskost sa suprugom bivšeg premijera. Još jedna izgubljena bitka kulturne javnosti i struke protiv politike bila je svojedobno i smjena Berislava Šipuša s mjesta ravnatelja Zagrebačke filharmonije. I u tom slučaju bila je posrijedi politička trgovina u kojoj su zajednički interes u Gradskoj skupštini, preko leđa interesa Filharmonije, pronašli i HDZ, i SDP, i HSP. Koliko su to bila sretna razrješenja i imenovanja, prosudite sami.
U ovaj pregled ne stanu sve smjene pročelnika ili čelnih ljudi konzervatorskih odjela zbog toga što su nekome stali na žulj ili sva druga imenovanja prepuštena samovolji lokalnih moćnika. Sjetimo se samo Tajme Rismondo koja je svega osam mjeseci bila na čelu Službe za zaštitu spomenika u Splitu. Priča kaže da ju je Biškupić dao smijeniti zbog toga što se protivila stambenoj interpolaciji u neposrednoj blizini Diokecijanove palač. Nakon njezine smjene odahnuli su i ugostitelji, jer, kako je ironično pisala Slobodna Dalmacija, ponovno su mogli postaviti štekate gdje ih je volja.
Spašavanje obraza
U obranu Majstorovića i zdravog razuma, nakon novinara nedavno je stalo i Društvo povjesničara umjetnosti, Hrvatsko muzejsko društvo, a apel je poslalo i četrdesetak uglednih umjetnika. Poslušnost i podobnost nisu kriteriji, nagrađujte angažman, kompentenciju i trud - srž je njihovih reagiranja. Možda će ovaj put doista uspjeti demantirati nesretnu statistiku sličnih slučajeva. Ako ništa drugo, pokazali su da je nekima još uvijek stalo da sivilo ne bude dominantna boja hrvatskih kulturnih institucija. Ili, kako u apelu ističu umjetnici: “Dižemo svoj glas da nas jednom, kad bude bolje, ne bude sram još više nego što nas je danas”.
GRAD BEZ SVOJIH MUCALA, ALI...
Ni u Rijeci se ne oprašta zamjeranje gradonačelniku
Neslavnu ulogu Grad je imao u smjeni pročelnika Hrvoja Giaconija
RIJEKA - Kod izbora vodećih ljudi kulturnih institucija struka se u pravilu poštivala, no to ne znači da uplitanja politike nije bilo.
Najpoznatiji je slučaj Slobodana Šnajdera kojeg je 1998. ministar Biškupić odbio potvrditi za intendanta HNK Ivana pl. Zajca . Neslavnu ulogu Grad je imao 2005. u smjeni Hrvoja Giaconija s mjesta pročelnika riječkog Konzervatorskog odjela Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture. Giaconi je dulje vrijeme bio u sukobu s riječkim gradonačelnikom Obersnelom, koji mu je navodno zamjerio stavove vezane uz rušenje lučkih skladišta, a bio se usprotivio i načinu dodjele bivše upravne zgrade Rikarda Benčića Likovnoj akademiji. U taj skandal bila je umiješana i Maja Franković, članica Poglavarstva navodno bliska Biškupiću, pa se spekuliralo da je Giaconijeva smjena zajedničko maslo riječkih vlasti i Ministarstva. ( L. Benčić)
KADROVIRANJE U OSIJEKU
Glavaš postavljao, Glavaš smjenjivao
Vlaho Ljutić odletio je s mjesta intendanta HNK nakon što je na proslavi stote obljetnice zaboravio zahvaliti bivšem županu
OSIJEK - Vlaho Ljutić, intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, smijenjen je sredinom 2008., nekoliko mjeseci nakon što je osječki teatar proslavio stotu obljetnicu postojanja. Upravo je proslava te obljetnice, 7. prosinca 2007., bila razlog za njegovu naglu smjenu.
Program na dvije stranice
Govoreći na svečanosti u povodu tog velikog jubileja, tadašnji intendant Ljutić nije spomenuo zasluge Branimira Glavaša u izgradnji i obnovi zgrade HNK, koja je teško stradala u napadima na Osijek tijekom Domovinskog rata. Bio je to razlog za pokretanje njegove smjene.
Naravno, pronađena su drukčija objašnjenja, pa se Ljutiću, formalno, zamjeralo loše financijsko vođenje kuće i gubici u poslovanju. Ta činjenica, međutim, nije bila nova. Tadašnji HDSSB-ov župan Krešimir Bubalo (danas gradonačelnik Osijeka) postao je te činjenice svjestan tek nakon Ljutićeva propusta na spomenutoj svečanosti .
Vlahu Ljutića politika je dovela na isti način kako ga je i otjerala. Ljutić, dotadašnji dugogodišnji član Opere HNK, za intendanta je postavljen u studenome 2005., pola godina nakon što je Glavašev HDSSB na lokalnim izborima osvojio vlast u Osijeku i Županiji. Kad se o tome raspravljalo na sjednici Gradskog vijeća, došlo je do žestoke polemike između tadašnjeg predsjednika Gradskog vijeća Branimira Glavaša i oporbenog vijećnika - do izbora 2005. gradonačelnika Osijeka - Zlatka Kramarića. Glavaš je tvrdio da je dosta bilo 12 godina “političkog mandata” dotadašnjeg intendanta Željka Čagalja te da je vrijeme za nestranačku osobu poput Ljutića. Kramarić i oporba upozorili su, pak, da je Ljutić svoj program neozbiljno predstavio na dvije poluprazne stranice, za razliku od njegovih protukandidata - Čagalja i poznatog redatelja Zlatka Svibena.
Na razgovor u Drinovce
Kada je prošle godine biran ravnatelj Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku, kandidati su, prije izbora, otišli na razgovor s Glavašem u Drinovce, u Hercegovinu, gdje su se, nakon njegovog bijega iz Hrvatske zbog presude za ratne zločine donosile sve važnije kadrovske odluke. Izabran je Vlastimir Kusik, nakon što je dotadašnjoj ravnateljici, Branki Balen, istekao mandat. Zanimljivo, ona je na namjesto ravnateljice Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku izabrana samo nekoliko mjeseci prije nego što je napunila 65. godinu života i trebala otići u mirovinu. To joj je omogućeno jer je bila istaknuta članica HDSSB-a i na listi te stranke za parlamentarne izbore 2007. godine. (Drago Hedl)