Kao roditelj djeteta koje ide u školu i djeteta koje će školarka tek postati, popis lektirnih naslova u hrvatskom jeziku ispunio me veseljem, pomislih nešto se pomaknulo, barem do provedbe cijele stvari. Doista, tko može imati nešto protiv Tolkiena, Williama Gibsona, Arsena Dedića ili Štulića u lektiri?! A onda se sjena sumnje provukla mojim umom pa sam taj veliki popis pregledao još jednom, dvaput, triput i bio siguran: na listi od preko 500 naslova nema nijednog jedinog - stripa. Umjesto bijesnih rečenica, ovdje valja biti afirmativan (mislim da ekipa oko Borisa Jokića zaslužuje takav odnos) i argumentirano objasniti zašto bi se strip trebao nalaziti na popisu.
Strip je dosad u nastavi shvaćan kao metodičko sredstvo, ali nipošto kao lektirni naslov. Doduše, u sadašnjem kurikulumu strip se spominje (u okviru “Kulture i medija”), ali stoji kao mogućnost obrade bez predloženih naslova. Što je šteta, prava šteta. Domaći strip, svojom tradicijom i raznovrsnošću, zaslužio je biti uvažen kao umjetnost. Imamo osamdeset godina sjajne tradicije, raznovrsnih autora u svakom desetljeću, sjajne i svjetski priznate žive, djelatne umjetnike.
Podsjetio bih da je Igor Kordej proglašen francuskim vitezom kulture, a njegov strip “Jesen” uvršten je u francusko kulturno blago. Kad smo već kod Francuske, strip album “Zapleteni u dimu” Miroslava Sekulića Struje ušao je prije dvije godine u lektirne naslove. Stripovi iz Poleta dovoljno su dobri za njujoršku MoMA-u. Zašto naša djeca ta djela ne bi upoznala i pročitala pa se barem malo osjetila adekvatnijom u globalnom selu?!
Strip je medij koji djeca savršeno razumiju. Prisutan je svugdje (od uputa za slaganje ormara pa do procesije Križnog puta u crkvi) i sve je popularniji jer pomiruje sliku i tekst, što naša djeca osvijetljena LCD ekranima razumiju odmah. Strip manifestacije na kojima se crta pune su srednjoškolaca. Strip je zaslužio da uđe u škole, da se popne na klupu i ne ostane ispod klupe. Dajmo djeci neka čitaju dobre stripove.
Najvažnije od svega, i konkretno postoji prijedlog za strip u lektiri. Detaljan popis s opisom napravila je stripašica i animatorica Irena Jukić Pranjić, koji je potpisala gomila stripaša, i dostavljen je skupini za izradu novog kurikuluma. Dakle, postoji početna točka za razgovor. U sadašnjem kurikulumu nisam vidio ni popis animiranih filmova (koji je postojao prije), no to je tema neke druge kolumne.
Doista, ne bismo trebali zaboraviti strip u novom kurikulumu. Bilo bi to kao da u zemljopisu izostavimo - otoke.