Krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća pojavile su se prve slike planeta Zemlje iz svemira, tada nazvane plavom pikulom, a postale su masovno dostupne nakon slijetanja na Mjesec 1969. godine. Ideja ljudske civilizacije kao ujedinjenog entiteta dobila je tako svoju vizualnu reprezentaciju dvadeset godina prije svršetka Hladnog rata.
Let na Mjesec – i njegovo televizijsko posredovanje – označili su prekretnicu u načinu na koji je organizirana ljudska percepcija svijeta: čovjek je po prvi put vidio Zemlju izvana, iz perspektive njezina satelita, kao jedinstvo za sebe.
Međunarodni festival izvedbenih umjetnosti Blitz otvara večeras u Rovinju koreografkinja Martina Nevistić predstavom Apollonian, u kojoj se vraća se u 1969. i leti na Mjesec da bi od tamo promatrala Zemlju. Simbolički, time tematizira postojeću krizu vizualnosti uz stav da zasićenje slikama dokazuje nedostatak kapaciteta da se zamisli alternativa svijetu kakav je danas.