Izložba Ordana Petlevskog “Magična igra” otvarena je u Radničkoj galeriji.
Petlevski je veliko ime hrvatskog slikarstva, nažalost u novije vrijeme slabije spominjan u široj javnosti, barem kada je riječ o njegovim samostalnim predstavljanjima, jedna od posljednjih izložbi na kojima je ozbiljnije kontekstualiziran bilo je krajem devedesetih godina u Klovićevim dvorima, neposredno nakon njegove smrti. Skupno, pak, gledajući, solidno je predstavljen izložbama koje su se bavile enformelom u ovim krajevima.
Radovi u Radničkoj galeriji, na izložbi čiji je kustos Feđa Gavrilović, dolaze iz privatne zbirke, nastali su od pedesetih do osamdesetih godina, devetnaest ih je. Kronološki, prva je slika iz 1957. godine, nešto je drukčija od ostalih djela na izložbi, nastala je neposredno prije umjetnikove prijelomne definicije njegova umjetničkog rukopisa, što se dogodilo krajem pedesetih godina. U tom razdoblju, uz pejzaž i mrtve prirode, tema mu je i ljudska figura.
Majstorska radionica
Na samom početku galerije dvije su crno-bijele fotografije.
Jednu je u znamenitoj majstorskoj radionici Krste Hegedušića snimio Milan Pavić, jedno od najvećih imena poslijeratne fotografije, iz ptičje perspektive. Na fotografiji je Petlevski s još jednim svojim kolegom, u radionici je proveo punih pet godina, neposredno nakon Akademije primijenjenih umjetnosti, koja je trajala tek nekoliko godina, no dala je mnoga velika imena umjetnosti danas, i na kojoj je predavala i supruga Krste Hegedušića, Branka. U radionici je imao slobodu djelovati kao i mnogi drugi umjetnici i razvijat se u pravcu u kojemu sam želi. Teško je na prvu povezati Hegedušića i Petlevskog, mada Gavrilović ispravno ukazuje na povezanost “sirovosti Zemlje i egzistencijalizma enformela”.
Drugu fotografiju na izložbi snimio je fotograf Nenad Gattin, dvije godine kasnije, 1960., prikazuje umjetnika iz profila, Gattin je često snimao umjetnike čiji mu je rad bio blizak.
Slike Ordana Petlevskog su materične, organske, slojevite, njima dominiraju arhetipski simboli, naslanja se na podsvjesno, na iskonsko. Slikama dominiraju zemljani tonovi. Mnoštvo je detalja, različiti su načini slikanja, svako novo gledanje nosit će i novo otkriće. Nazivi slika upućuju na teme “Apel”, “Plijesan i vlaga”, “Magična igra”, “Rast oblika”...
Bilo je mnogo vrlo različitih strujanja u hrvatskoj poslijeratnoj umjetnosti, zajedničko im je traganje za novim. Radovi Ordana Petlevskog među najboljima su što ih je dalo to doba.
Član grupe Mart
Rođen je 1930. godine u Prilepu u Makedoniji, diplomirao je u Zagrebu, gdje uz kraće izlete u još nekoliko europskih prijestolnica ostaje čitav život.
I on je, poput Nives Kavurić Kurtović, o kojoj smo nedavno pisali, dobio nagradu Bijenala slikarstva mladih u Parizu, 1959. godine. Bio je članom Grupe Mart. Izlagao je i na Venecijanskom bijenalu.
O djelu Ordana Petlevskog danas se brinu supruga Biserka Baretić, i sama zanimljiva umjetnica, čiji smo rad svojedobno imali prilike vidjeti u Modernoj galeriji, i kći književnica Sibila Petlevski. Izložba ostaje otvorena do 14. travnja.