Predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske Zvonko Maković predsjednik je i Upravnog vijeća Galerije Klovićevi dvori, koje je odbilo jedinu prijavu, onu Jasmine Bavoljak na mjesto ravnateljice ove institucije. Zbog toga je posljednjih dana prozivan u medijima. Postavilo se pitanje odakle mu dokumenti o poslovanju Bavoljak koje je pokazao na sastanku Upravnog vijeća. Nastao je spor i oko iznajmljivanja kafića u ovoj instituciji.
Upravno vijeće galerije s većinom je glasova bilo protiv Bavoljak. Klovićevi dvori institucija su koja je pod ingerencijom i Grada Zagreba i Ministarstva kulture, pola pola, no na ministru kulture je, prema Zakonu o muzejima, da donese konačnu odluku hoće li poslušati članove Upravnog vijeća i raspisati novi natječaj, ili ne.
U medijima se kasnije mnogo pisalo o neizboru Jasmine Bavoljak, no najmanje se pisalo o razlozima odbijanja programa koji je predložila. Što je, po vašem mišljenju, bilo loše u programu?
- Gospođa Bavoljak predočila je program rada i poslovanja Galerije Klovićevi dvori o kojemu smo temeljito raspravljali i zaključili da ne nudi ništa relevantnoga što bi tu galeriju podiglo od evidentno lošega stanja u koje je zapala. To nije bilo samo moje mišljenje, već mišljenje većine članova Vijeća. Čak je i kolega Mladen Lučić rekao da je to što se nudi slabo, a samo je kolegica Vesna Jurić Bulatović smatrala kako je program dobar, no nije ga ni temeljito niti uvjerljivo obrazložila.
Slaba je točka bilo ponavljanje sličnih programa iz drugih gradskih muzeja i galerija, a nije se istaknula posebnost Galerije Klovićevi dvori, ustanove koja nije muzej, već je prije umjetnički paviljon, ono što su, na primjer, u Njemačkoj brojne Kunsthalle, što je u Parizu Grand Palais. Galeriju Klovićevi dvori najbolje je profilirao prvi ravnatelj, pokojni gospodin Ante Sorić, a na svoj način tu je praksu modificirala i prilagodila vremenu Vesna Kusin. To je isuviše važan prostor da bi se u njemu eksperimentiralo. Za promociju novih imena i nove prakse postoje druge galerije. Međutim, gospođa je Bavoljak, na primjer, predložila kako bi se od zgrade u sastavu Klovićevih dvora, a to je Galerija Gradec, izgradio multimedijalni centar. Riječ je o repliciranju nečega što niz godina postoji i izvanredno djeluje u MSU. Zaključili smo, odbijajući program, kako se ovdje očekuju izložbe koje drugdje nisu moguće upravo zbog činjenice da tu postoje četiri etaže koje se mogu prilagoditi svakom i najzahtjevnijem programu. Smatrali smo kako bi se prihvaćanjem programa samo još više produbilo ionako loše stanje u kojemu se ustanova nalazi, a da bi se ponavljalo nešto što se u drugim prostorima uspješno provodi.
Je li presudio samo loš program ili je bilo još argumenata? Kako ste došli do dokumenata o poslovanju Jasmine Bavoljak?
- Gospođa Bavoljak radi u ovoj ustanovi dvadesetak godina. Meni su, kao višegodišnjem predsjedniku UV, stizale pritužbe na njezin rad, a prije sjednice na kojoj se zaključivao natječaj za ravnatelja, stigla mi je anonimna pošiljka u kojoj su bile fotokopije raznih opomena, pa i suspenzije ravnatelja te ustanove, u kojima se vrlo nepovoljno govorilo o radu kolegice Bavoljak. Na sjednici sam predočio te papire nadajući da će ih se osporiti, no pokazalo se da su vjerodostojni i ja sam ih, nakon toga, uništio. Kolegica Kusin, kao bivša ravnateljica, govorila je također o negativnim iskustvima koje je imala s Jasminom Bavoljak kao kustosicom. Sjednica je ovu točku apsolvirala s tri negativna glasa, jednim pozitivnim i jednim suzdržanim.
No, ministar kulture može imenovati ravnatelja mimo odluke vijeća?
- Da, ministar to po važećem Zakonu o muzejima može učiniti, ali onda preuzima odgovornost za rezultate rada ustanove. Vesna Kusin ostavila je galeriju s plusom od preko milijun i pol kuna. U međuvremenu, problemi s galerijom postaju sve teži. Na ministru je da odluči je li mu stalo da se posluje kvalitetno i uspješno. Između ostaloga, Galerija još snosi financijske posljedice najskuplje održane izložbe, Picassa iz 2013., na koju sam pravovremeno upozoravao da će zakomplicirati stvari s obzirom da je na čelo ustanove došla nova ravnateljica, da ustanova ima dva vlasnika, a da smo zapali u recesiju. Prva je verzija izložbe bila preko 14 milijuna kuna, zatim se reducirala, pa je shodno tome padala i cijena i došlo se do 9 milijuna i nekoliko stotina tisuća. Upozoravao sam da će projekt koštati više i napadali su me da ga opstruiram, no on je na kraju i koštao nekoliko milijuna više od predviđenoga, a sredstva se u ovim teškim vremenima teško i pronalaze.
Zašto se nitko osim Jasmine Bavoljak nije javio na natječaj?
- Vjerojatno stoga što je bivša ministrica kulture isticala kako će ona imenovati isključivo Bavoljak, bez obzira na odluke Upravnoga vijeća i mišljenje drugoga osnivača, a to je Grad Zagreb.
Čini se da je loš odnos Jasmine Bavoljak i vijeća?
- Rekao bih vrlo, vrlo loš, ali za to je najmanje krivo vijeće. Navest ću vam jedan primjer, - tajnica Galerije, uz podršku gospođe Bavoljak, odbila je pozvati članove vijeća na sjednicu koju sam sazvao da se održi na početku veljače, na kojoj smo trebali raspravljati o financijskom izvješću za prošlu godinu, o imenovanju ravnatelja i niz drugih važnih stvari. Dogodilo se to da je na adrese Grada i Ministarstva odaslano financijsko izvješće, a da vijeće uopće s njime nije bilo upoznato. To je kršenje zakona, jer upravna vijeća su odgovorna za financijsko poslovanje ustanova, a također se omogućava i pretakanje sredstava po volji ravnatelja. U Klovićevim dvorima se sredstvima iz nerealiziranih programa kompenziraju gubici iz poslovanja.
No, kakva je u tome uloga v.d. ravnateljice Jasmine Bavoljak, koja je tek nedavno preuzela fotelju?
- Mislim da se ne ponaša u skladu dobroga poslovanja, a to mogu navesti na primjeru izložbe koju je vodila. Riječ je o izložbi “Refleksije vremena” održanoj 2013. koja je za više od 100 posto premašila dobivena sredstva. Dobiveno je za nju 264.660,00 kuna, a utrošeno je 538.239,74, što znači da je manjak 273,579,74 kune. Doda li se da je samo za fotografije plaćeno 47.737,60 kuna, a za dnevnice i putne troškove 51.997,24 kune, i zna li se da je fotografije radio suprug gospođe Bavoljak, kome su, dakako, plaćeni i putni troškovi i dnevnce, onda stvari postaju još zanimljivije. Za usporedbu, iste je godine u istoj galeriji održana velika izložba najvećeg renesansnog minijaturista Julija Klovića. Fotografije su za nju stajale 39.039,16 kuna, a dnevnice i putni nalozi 26.330,89 kune, iako je riječ o velikom međunardnom projektu. I dok je izložba “Refleksije vremena” završila s teškim gubicima, ona druga bila je u plusu.
Priznajem da ne razumijem čitavu priču oko iznajmljivanja kafića u galeriji. U čemu je, zapravo, spor, i zašto je kafić uopće bitan za izbor ravnatelja?
- To je nešto što i mene zanima, a u novinama sam pročitao kako sam i ja pod istragom zbog svega toga. Upravno vijeće, pa, dakako, niti ja osobno, nismo sudjelovali u raspisivanju natječaja za zakup prostora, jer to je učinila mimo našeg znanja bivša ravnateljica u ožujku 2014. i izabrala povjerenstvo koje je izabralo jednu ugostiteljsku tvrtku. Kako je ravnateljica odbila sklopiti ugovor, vlasnik te tvrtke obratio se Upravnome vijeću koje je u dva navrata postavilo pitanje ravnateljicama, jer je posao oko natječaja uredno proveden. Donesen je jednoglasan zaključak da se problem što hitnije riješi, jer galerija time samo gubi. Drugim riječima, i vijeće, i ja kao predsjednik, bavili smo se isključivo pitanjem odluka povjerenstva koje nismo birali i odnosa galerije prema izabranome sudioniku natječaja. Taj je slučaj poprimio sada groteskne razmjere, jer mi se i sam ministar kulture Berislav Šipuš pismom 15. svibnja obratio da mu što hitnije dostavim svu dokumentaciju vezanu za natječaj. Ni Upravno vijeće, a pogotovo ja, nemamo nikakvog uvida u materijale natječaja koje je raspisao netko drugi, a nas nije ni izvijestio o tome. Te materijale niti smo vidjeli, niti ih čuvamo, a njih je, kako čujem, iz sasvim nepoznatih razloga Jasmina Bavoljak predala policiji. Sve je ovo, zaista, i groteskno i apsurdno da je svaki komentar suvišan.