U ljetno su se predvečerje trojica umjetnika u ranim tridesetim godinama uputila na zagrebačko groblje Mirogoj pokloniti se nedavno preminulom kolegi i uzoru, velikom Tomislavu Gotovcu. Obavili su sve uobičajene radnje odavanja počasti pokojniku kojemu se dođe na grob: donijeli su cvijeće koje su kupili na obližnjem štandu i uredno ga poslagali na grob, malo su počistili, zapalili su svijeće... jedino što su sve to obavili goli, upravo u skladu s Gotovčevom umjetničkom poetikom: tijelo je bilo njegov osnovni medij izražavanja i služilo mu je kao što je Pablu Picassu služila plava boja. Na grobu su tako proveli neko vrijeme, neometani, budući da je Gotovčev grob udaljen od glavnog ulaza na Mirogoj.
I upravo kako je Gotovac svojim performansima često odavao počast ljudima kojima se divio, poput neprežaljene Billie Holiday, te brojnim redateljima američkog filma, njegovi su kolege učinili isto: iskreni hommage kolegi kojemu se dive.
I Nives Celzijus
Njihova imena su Alen Alebić, Ivica Blažić i Ivan Skvrce i zajedno su osnovali umjetničku grupu pod nazivom ABS. Sva su trojica izvorno talentirani slikari, koji su diplomirali u klasi Igora Rončevića, a zajedno su se odlučili nastupati ne toliko kao slikari, koliko kao umjetnici koji smatraju da je suvremenom društvu potrebno neprestano kritičko preispitivanje, pa su tako u galeriji Vladimir Nazor izložili “Sliku potpore Nives Celzijus” jer im je smetalo da kulturna politika nije prihvatila pravila vlastitog sustava.
Nedavno su imali samostalnu izložbu u Muzeju suvremene umjetnosti u Vojvodini “Slučaj grupe ABS ili slikarstvo kao kritični simptom tranzicije”.
S nekima se njihovim nastupima možemo složiti, s nekima i ne moramo, no u ovom im radu skidamo kapu. To jest, uistinu Gotovac poslije Gotovca, kako se naziva performans: direktan, provokativan i s jasnom porukom.
Petominutni video
Cijeli su događaj odlaska na groblje snimali i videokamerom i fotoaparatom. Video u trajanju od 5 minuta i 50 sekundi izložili su na 50. porečkom annalu, koji se od jučer može pogledati u Istarskoj sabornici i na još nekoliko porečkih lokacija.
Karizmatični Tomislav Gotovac režirao je i svoj sprovod, a cijeli je scenarij zapisao na poleđinu jedne pozivnice: klasični ukop sa živom svirkom. Zagrebački Dixie Band izveo je niz pjesama, među ostalima i željenu “Trav’lin’ All Alone”. Da će se stvari u umjetničkom svijetu oko Gotovca odvijati i nakon smrti karizmatičnog umjetnika moglo se pretpostaviti s popriličnom sigurnošću.
Gozba umjetnosti
Tomislav Gotovac odgojio je, naime, generacije umjetnika, svi se mlađi performeri kunu u njega. I Marina Abramović, koja je pomela njujoršku MOMA-u, kaže kako je upravo Tomislav Gotovac, umjetnik koji je prije par godina bio promijenio ime u Antonio G. Lauer, njezin duhovni otac.
- Tom je kriv što nisam slikarica, on me je navukao na performans. Oduvijek ga pamtim kao nekoga koga su mladi umjetnici uzimali za uzor. Treba dati priliku današnjoj mladoj generaciji da se bolje upozna s njegovim radom. Jer, njegov rad ima svjetsko značenje - za Jutarnji je bila izjavila Marina Abramović.
Ako se zna da je izbornik 50. porečkog annala Slaven Tolj, ne čudi što su za izlaganje odabrani tako radikalni umjetnički radovi. Jednako kao i Mladen Lučić godinu dana prije njega, i Tolj nam je u Poreču priredio pravu gozbu suvremene umjetnosti.
“U trenutku kad sam počeo pisati ovaj tekst umro je Tom Gotovac...” piše poznati dubrovački umjetnik. Izložba nosi naziv “Nitko nije siguran” prema istoimenom radu Zorana Pavelića koji se također izlaže. Annale okuplja ne samo umjetnike već i brojne aktiviste.
“Dosta nam je superhik kulture i red carpet umjetnosti”, vrištećim slovima upozoravaju umjetnici, a za izlaganje su odabrani oni koji dijele sudbinu svoje zajednice.
U tom je kontekstu, uz grupu ABS, najradikalniji performans Siniše Labrovića “Umjetnik prodaje svoju kožu”.
Triglav na Jadranu
Crno-bijela fotografija “Akcija Triglav na Jadranskom moru” rad je Nemanje Cvijanovića. Riječ je o dokumentaciji performansa izvedenog 2. srpnja u sklopu ovogodišnjeg festivala Dopust na splitskoj plaži Bačvice, deset staklenih kugli sa snijegom u koje je Tanja Dabo stavila svoje fotografije s raznim porukama, frazama koje nam u jednom trenutku mnogo znače, a u drugom izgube vrijednost, kakva su pravila ponašanja za objedom, video “Ručak” Ane Hušman... među radovima su na koje vrijedi obratiti pozornost.
Nakon operacije prodavao kožu na platnu
Siniša Labrović je na operaciji skinuo tri komadića svoje kože: s lica, ruke i trbuha. Svaki je komad kože formirao u oblik kvadrata, veličine u prosjeku dva centimetra, stavio ih je na platno, dimenzija 60 puta 60 centimetara, te prodavao na e-Bayu po početnoj cijeni od 0,99 dolara.
Rad je, kaže, posveta apstraktnoj umjetnosti i avangardama 20. stoljeća, ali i upozorenje na položaj umjetnika u društvu.