Rat slikama: Suvremena ratna fotografija”, knjiga u izdanju Algoritma Sandre Vitaljić o kojoj smo svojedobno pisali, nastala na temelju njezina doktorata u Pragu, bavila se ratnom fotografijom devedesetih na području bivše Jugoslavije, koju je smjestila u širi, međunarodni kontekst sličnih izvještavanja i riječ je o prvom istraživanju te vrste kod nas.
Izložba pod nazivom “Lekcije iz 91” u Galeriji Zvonimir, koja se otvara sutra, u sklopu Međunarodnog festivala fotografije Organ vida i pod pokroviteljstvom Društva za europsku savjest iz Maribora, nastavak je ovog istraživanja. Naime, namjera je izložbe prikazati ratne godine kroz medij fotografije, a prvi su put u ovom opsegu okupljeni fotografi iz cijele regije, uz nekoliko međunarodnih autora.
Nakon otvaranja izložbe, 17. rujna bit će i diskusija na ovu temu.
Među izlagačima su, primjerice, Milomir Kovačević Strašni, s ciklusima “Mali vojnici” (djeca koja preuzimaju ulogu vojnika), “Tito u ratu” (uništene Titove fotografije) te s prizorima anonimnih nadgrobnih spomenika. Potom, Zijah Gafić, koji danas snima za vodeće svjetske agencije, koji je među ostalim bilježio iskapanja masovnih grobnica i potragu za identitetom žrtve. Izložene su i fotografije Nine Berman, rijetke žene koja se bavila ovom temom, a protagonistice su njezina ciklusa žrtve silovanja. Izložene su i snimke Dubrovnika Pava Urbana, Nove Gradiške Antuna Maračića, fotografije Toma Dubravca, Romea Ibriševića, Srđana Ilića..., 155 fotografija s potpisom 33 autora.
Za izložbu se Sandra Vitaljić, fotografkinja i profesorica na ADU, vodila odabirom kvalitetne fotografije. Međutim, može se pretpostaviti da će izložbu lakše kontekstualizirati oni koji su pročitali knjigu, koja je istraživala kako mehanizmi ratne propagande funkcioniraju i kako utječu na sve.
Nije tajna kako je ratna fotografija podložna manipulaciji, često i bez ikakva utjecaja pojedinca koji ju je snimio, pa se znalo dogoditi, na ovim prostorima, da se ista fotografija objavi u tri različita medija, u tri posve različita konteksta. Na izložbu su, stoga, uz pojedine fotografije postavljeni i isječci iz tiskovina kako bi publika stekla dojam u kojem su kontekstu objavljivanje i na koji su način ispolitizirane, bez obzira na, kako kaže kustosica: “časne namjere pojedinih fotografa”. Fotografije na izložbi, nastavlja, “nastale su na svim zaraćenim stranama uz originalne potpise fotografa, bez namjere da budu instrumentalizirane u bilo koje svrhe”.
Knjiga Sandre Vitaljić jedna od onih kojima sam se vraćala više puta tijekom godina, istraživala je, među ostalim, i kako upravo uobičajeno shvaćanje fotografije kao objektivnog dokumenta čini ovaj medij podobnim za manipulaciju, što u ratu postaje idealno oružje.
Objektivnost je dovela u pitanje i činjenica, kako tumači kustosica izložbe, “da su fotografi imali mogućnost snimati samo s jedne ‘svoje’ strane ugrozila je osnovni novinarski postulat o idealnom, ‘neutralnom’ izvještavanju”.
Naposljetku, odgovor na pitanje o moralnosti ratne fotografije odgovor je na pitanje o moralnosti pojedinca.