ZAGREB - Umjetnica Nikolina Ivezić napravila je svoj Stup srama te ga postavila kao izložak na Trijenalu kiparstva. Na stupu su ispisana imena mnogih koji joj već dugo duguju novac za slike pa, ako pažljivije čitate, naći ćete imena i poznatih zagrebačkih galerista (Beck joj, piše na stupu, duguje 15 tisuća kuna).
Ivezić, čija umjetnost postaje sve eksplicitnije društveno angažirana, u isto vrijeme na Bijenalu ilustracije (Klovićevi dvori) izlaže i “Pozdrav iz Hrvatske”, slikovnicu s prizorima osiromašenih stanovnika i situacija koje ih ponižavaju.
Žigovi napadaju
Nikolini Ivezić smetaju socijalne nepravde i nepoštivanje dugova, dok Denisu Kraškoviću smeta spora birokracija. Pa je napravio čovjeka koji po ljestvama bježi od te birokracije, no sa svih ga strana napadaju žigovi različitih veličina i nije baš izgledno da će uspjeti pobjeći.
Moram priznati da se od svih ponuđenih raznih bijenala i trijenala, a u poslijednjih nekoliko mjeseci bilo ih je mnogo, i grafike i slikarstva i ilustracije, najviše veselim trijenalnoj izložbi kiparstva. Ta izložba obuhvaća širok kontekst, pa tako i instalacije, primjerice Mirjane Vodopije i Vlaste Žanić, ali i slikare koji se povremeno bave kiparstvom. Uz spomenutu Nikolinu Ivezić, tu su i Matko Vekić te Mirna Kutleša.
Osim toga, dovoljno je sjetiti se da su neka od naših najjačih imena suvremene likovne scene kipari, poput Alema Korkuta i Kristijana Kožula, i kako bi bilo zanimljivo vidjeti što novo rade.
11. po redu Trijenale kiparstva otvara se u subotu.
Pročišćeni koncepti
Izložba nije posve ujednačena, među 122 skulpture ima i onih koje mi se ne sviđaju, naravno, nemoguće je da se nekom sviđa toliko skulptura na jednom mjestu, no s druge strane već smo se umorili od potpuno pročišćenih koncepata, podređenih isključivo kustoskoj koncepciji.
Na ovom Trijenalu možemo vidjeti što se uistinu dogodilo u posljednje tri godine, stvarnu sliku stvari. Koja uključuje i sliku nove, talentirane generacije, primjerice ambijentalnu instalaciju-skulpturu Igora Rufa, umjetnika o kojemu ćemo još sigurno puno čuti.
Na Trijenalu izlaže i mlada Jelena Azinović. Nakon što je izložila javno, na ulici, skulpture premršavih i predebelih žena, preispitujući pojam današnje estetike lijepog, ova umjetnica izlaže autoportret koji je igra sa njezinim imenom: umjesto kose, ima rogove jelena.
U dvorištu Gliptoteke izlažu njezini jednako talentirani generacijski kolege: Maja Pezelj i Petar Popijač.
Marin Marinić izlaže skulpturu Ratnika i sveca, pritom ratnik podjseća na Antu Gotovinu. Nisam baš shvatila poruku, no više je blizu karikaturi nego stvarnom portretu.
Peglica kao grafika
Pobjednik posljednjeg Trijenala Predrag Pavić zaslužio je samostalan nastup, on gradi stup između već dva postojeća u zadanom galerijskom prostoru. Ines Krasić, koja je pobijedila prije njega, izlaže peglicu koja izgleda poput trodimenzionalne grafike.
Predsjednik Ocjenjivačkog suda, i sam talentirani kipar, Petar Barišić, posebno je ponosan na mlađu generaciju, studente Likovne akademije.
A vidjet ćemo i kako se može napraviti kvalitetna suvremena javna plastika ( Dolić i Zaninović, spomenik Oluji u Kninu), zeleni Autoportret koji se probija kroz niz biljaka Nevena Bilića, memento mori koji sam sebi, kao novopečenom diplomantu na ALU, radi Radislav Dragičević, šah-mat Peruška Bogdanića, priču o gospodinu Muttu, izumitelju telefona, umjetnika Damira Sokića, bistu interventnog policajca Kristijana Kožula...
Pištolji i paukova mreža
Pištolje od licitarskih srca oblikuje Ante Žaja, paukovu mrežu od tampona Stanka Pinjuh, instalaciju od biljaka Kristina Lenard, gigantsku skulpturu nosoroga podijeljenog popola Tanja Vujasinović, glavu koja klima naprijed nazad po komandi (asocijacija na glasanje u Saboru) Pauline Jazvić...