"Slikarstvo je lijepo, ja stvaram, vodim ljubav s umjetnošću, ogoljujem svoju dušu." Tim je riječima opisala svoj izlet u umjetničke vode Nina Morić koja je odnedavno postala slikarica. Poznata manekenka i model hrvatskog podrijetla s dugogodišnjom talijanskom adresom prošli je vikend premijerno pokazala svoje nove radove u jednoj galeriji u Bergamu. "Nina Morić prešla je s modnih pista na slikarsku paletu", pišu talijanski mediji u povodu njezine izložbe naslovljene "Sedam smrtnih grijeha" na kojoj je izložila sedam radova u kombiniranoj tehnici na drvu nastalih posebno za tu prigodu.
Prema prvim izvještajima, Nina je bila posebno uzbuđena jer je na otvorenje stigao i njezin sin Carlos kojeg je dobila u braku s Fabrizijom Coronom, a kojeg nije vidjela, kako je rekla, pune tri godine. - Ne možete zamisliti kakve emocije osjećam. On je moje životno remek-djelo, on je onaj pametan. Vrijedi puno. Nadam se da će pronaći svoj put. Nije važno koliko se dugo nismo vidjeli, jer u srcu smo uvijek zajedno - rekla je Nina grleći sina. Pojavila se s dugim pletenicama, odjevena u žuto-zelenu haljinu bez rukava prošaranu šljokicama, a okupljenima je ispričala i kako je došlo do izložbe u galeriji Mazzoleni.
"Naručila sam boje na Amazonu, bacila sadržaj u kantu i tako su nastala prva djela, srž radova. Kad mi je Mario Mazzoleni došao u posjet na kavu, odlučili smo proširiti izložbu na sedam smrtnih grijeha. Uostalom, svi smo mi veliki grešnici. Umjesto da ih sakrijem, naslikala sam ih." Manekenka svoje slike, kako je objasnila, doživljava kao da su živa bića koja naziva svojim imenom. - Stalno me je zvala da vidi jesu li dobro - rekao je vlasnik galerije.
Svaka od slika ostvarena je u određenoj boji koja za Ninu ima posebnu simboliku i nosi naziv prema jednom od sedam smrtnih grijeha. Svi su radovi asamblaži, imaju aplicirane različite predmete, na primjer, jarko crveni rad ima njezinu štiklu. - Crveno predstavlja plamen srdžbe, iznad je mračni svijet, jer drukčije ne može biti - komentirala je. "Zavist je zelene boje, predstavlja nekoga tko je previše drzak i u mojoj mašti izgleda kao crkva." Lijenost je plave boje i inspirirana je "Danteom i Jamesom Deanom, pa sam zalijepila i model njegova Spydera i sveprisutne sunčane naočale". Tu su zatim crvena škrtost, ponoćno plava požuda, zajedno s ugrađenim škarama "za rezanje kaosa prošlosti"; proždrljivost je žuta s pravom bananom koja podsjeća na muškost. I na kraju ponos, oholost, ljubičasta, majka svih grijeha s gitarom, sa zvijezdom i zabodenim bodežom i jednorogom, "iluzija sna".
Uoči otvorenja izložbe Nina je dala intervju listu Corriere della Sera u kojem je govorila o svom slikarstvu, ali i o turbulentnom odnosu s bivšim suprugom Fabrizijom Coronom.
Otkrila je da je uvijek bila umjetnica, da je rođena takva, ali se nikada nije fokusirala na taj dio sebe. "Moj tata je matematičar, mama ekonomistica. Stekla sam klasičnu maturu, a potom sam upisala Pravo. Za mene je sve umjetnost, pa i brojevi. Sa šesnaest godina započela sam karijeru modela i zanemarila svoj poziv. Ali nikada nisam bio zadovoljna, niti potpuno realizirana. Uvijek sam se borila, osjećala sam se razočarano, bila sam ljuta na sebe. Sve dok se prije nekoliko godina nisam našla pred platnom, a da nisam znala slikati. Otvorili su mi se nepoznati putevi."
Opisala je potom i svoj slikarski postupak u tom ciklusu koji je nastao "slučajno". "Nisam ni znala što je smola, uzela sam dvije boce bez rukavica i maske i napravila prvo djelo: požudu, koja je postala sveto trojstvo. U to sam vrijeme bila uronjena u patnju, fizički sama. Zahvaljujući umjetnosti počela sam se oslobađati prošlosti, bio je to osobni rast. Mario Mazzoleni došao je k meni vidjeti radove i osmislili smo kompletnu izložbu posvećenu sedam smrtnih grijeha."
Na pitanje koji je od sedam smrtnih grijeha sama počinila, iskreno odgovara: "Svaki. Ne govorim kao preživjela, nego kao netko tko je upoznao i prigrlio bol i usamljenost. Znam kakav je osjećaj biti na dnu. I danas sam ponosna što sam to što jesam".
Otvorila je dušu i kad je riječ o odnosu sa sinom. "Moj sin je dobro. Važno mi je da je sretan. Ne postoji ništa važnije i to čini majku spokojnom." Na modne piste i televiziju, kako je priznala, ne misli se vratiti i posvetit će se umjetničkom radu. "Ja sam ‘umirovljeni‘ model. Nastavit ću stvarati jer sam dobra. Dok razvijam samokritiku, mogu reći da sam nadmašila samu sebe. Sviđa mi se ovo ludilo, s bojama i kistovima. Često smo mi, u svom nesvjesnom, ti koji tražimo neugodne situacije. Mi smo i žrtve i krvnici. U stvaranju umjetničkih djela oslobodila sam se kaveza tame. Na drvenim pločama pronašla sam svoj poziv. To je tjelesni odnos s umjetnošću, način izražavanja i terapija. Ne bih se vratila natrag."
Prvu je izložbu imala 2019. godine u Milanu nakon čega je Ninin umjetnički talent otkrio ugledni talijanski povjesničar umjetnosti i likovni kritičar Vittorio Sgarbi. Iste je godine uvrstio njezine radove "Cuore Spezzato" (Slomljeno srce) i "Pianto del Cigno" (Plač labuda) na veliku izložbu suvremene umjetnosti "I mille di Sgarbi" na kojoj je predstavio stotinjak umjetnika. "Da, a onda je Sgarbi uključio dva moja rada u katalog, ali oni nisu predstavljali mene. Spalila sam ih; srećom, u ediciji je ostala samo jedna fotografija."
Radove, kaže, ne namjerava prodavati, bit će na zidovima njezina doma u Milanu.
"Kad ih gledam, vidim svoju dušu. S druge strane, makla sam ogledala. U kupaonici je samo jedno, za pranje zubi."
Koju želju ima danas?
"Voljela bih se zaljubiti. Nikada mi se to nije dogodilo."
Nije uopće bila zaljubljena u Fabrizija Coronu? "Apsolutno ne, ni u njega, ni u sve ostale. U vezama smo jer sami sebe uvjeravamo da smo zaljubljeni. Nije mi nedostajalo proživljenih priča. Možda nikada neću naći ljubav. Međutim, pronašla sam ljubav za sebe koja nema cijenu."