Tri žene razgledaju izložbu Josipa Vanište 1959. Snimljene su s leđa. Riječ je o izložbi crteža, gotovo pa apstraktnim horizontima. Jedna žena posve zaklanja jedan rad svojim tijelom. Ostale dvije gledaju središnji crtež. Vaništa 1965. godine na fotografiji mijenja motiv na tom, središnjem crtežu, koji tako postaje posve apstraktan, tamna linija na bijeloj pozadini. Taj rad, nazvan “Übermalung”, odnedavno je u MoMA-i.
Ukidanje retrospektive
Za kolekciju njujorškog muzeja, jednog od najvažnijih muzeja na svijetu, otkupljena su još dva Vaniština rada, dok je jednog poklonio. Tri su kupljena preko pariške galerije Frank Elbaz, koja je nedavno izložila njegove radove i na sajmu umjetnina u Torinu. Tamo ga je hvalio i glasoviti kritičar Francesco Bonami, u intervjuu La Stampi, ispravno definirajući kako se njegovi radovi “ne natječu za pažnju, već je privlače svojom jednostavnošću”.
Interes ne jenjava pa je nedavno u Muzeju suvremene umjetnosti, istražujući Vaništine radove, boravio i kustos ovog muzeja Christian Rattemeyer. MSU, naime s kustosicom Nadom Beroš na čelu za 25. travnja priprema veliku Vaništinu izložbu “Ukidanje retrospektive”, a Rattemayer je jedan od autora, uz brojne hrvatske intelektualce ( Stanko Lasić, Slavko Goldstein, Matko Meštrović, Miljenko Jergović, Marko Grčić... da nabrojimo samo neke od njih) koji su napisali eseje o Vaništi uz izložbu.
U MoMA-i je završio i jedan od najradikalnijih umjetnikovih radova - “Slika XII” iz 1964. Riječ je o slici koju Vaništa nije naslikao, već ju je opisao riječima: na platnu se vidi tekst uputa za sliku ispisan pisaćim strojem.
Mnogobrojna lica
Otkupljena je i “Kolektivna osobna iskaznica” iz 1961., gdje se na pojedinim fotografijama “isprepliću” različite ličnosti, dirigent Milan Horvat i umjetnik Josip Vaništa, zatim teoretičar Matko Meštrović i književnica Gertrude Stein...
- Riječ je o nadrealističkom postupku fotokompenzacije, svojevrsnom kolažu koji dovodi u pitanje identitete osoba. Tema je zanimljiva i u doba socijalizma kada je nastala, ali i nagovještava temu konstrukcije identiteta, naznačuje pitanja koja se javljaju dvadesetak godina kasnije. Ovaj rad pokazuje koliko je Vaništa bio ispred svog vremena - kaže kustosica Nada Beroš. Ideja mu je sinula, dodaje, dok je s obitelji namjeravao putovati u Trst pa je bilo potrebno fotografirati kćerke za putne isprave, ali nastao je nesporazum s lokalnim fotografom, koji nije mogao pronaći prave fotografije djece pa je ponudio Vaništi da prihvati bilo koje.
Četvrto djelo koje je odnedavno u MoMA-i je kolaž “Bez naziva” iz 1964., na kojem je srebrna linija na bijeloj podlozi izvedena od srebrne folije.
Također, njujorški muzej ima otprije, još od šezdesetih godina, i četiri Vaniština broja antičasopisa Gorgona.
A izložba u MSU prikazat će mnogobrojna lica i identitete Josipa Vanište. Jedno je lice radikalnog, konceptualnog umjetnika kojeg zorno dočaravaju spomenuta “Slika XII”, ali i čin kada je u razdoblju između 1965. i 1967. prekinuo svaku umjetničku aktivnost. Drugo je lice Vaništin rafinirani slikarski i crtački opus, koji mnogo toga može reći kroz samo nekoliko poteza rukom, primjer je “Autoportret” iz 2006. godine. Tu je, naravno, i Vaništa pisac. Pa Vaništa tumač tuđih djela: načinu na koji tumači rad, primjerice, Ljube Babića, nema premca. Pa Vaništa portretist Krleže na samrtnoj postelji. Poveznica postoji: jezgrovite i kratke misli.
Deset poglavlja
Prve slike na izložbi datiraju u 1940/ 1941. To su “Hauptfeldova tiskara” u Karlovcu i slika “Voće”, koju je naslikao kad imao je tek 17 godina (danas je u u Gradskom muzeju u Karlovcu, njegovom rodnom gradu). Zajedno s “Autoportretom”, s ovim radom bio je primljen na Likovnu akademiju u Zagrebu. Izlaže se i njegov angažirani antiratni kolaž iz 1942. , napravljen za zidne novine, o čemu piše i Slavko Goldstein.
Najnoviji radovi na izložbi, crteži i ulja, nastali su ove godine. Crtež praznog tanjura nazvao je - “2013”. Jezgrovit komentar sadašnjice.
Izložba će kroz deset poglavlja, među kojima su i Rani crteži, Misli za mjesece, Ukidanje perspektive te Pisma, obuhvatiti sva ta različita lica jednog umjetnika.