Nakon velike izložbe "Murtić 100" koja se prošlog tjedna otvorila u Domu HDLU, obilježavanje 100. obljetnice rođenja velikana hrvatske moderne umjetnosti Ede Murtića nastavlja se još jednim atraktivnim događanjem. "Nova apstrakcija" naziv je izložbe koja se idućih deset dana može pogledati u Laubi (1. do 10. lipnja 2021.), a predstavlja posljednje razdoblje Murtićeva stvaralaštva - četrdesetak djela većih dimenzija koja je Murtić naslikao od 2000. do 2004. godine.
Otvaranje izložbe u utorak navečer je pratio i glazbeni program u režiji Maka Murtića, unuka Ede Murtića. Maku i ansamblu Živa voda u svirci se pridružio i Darko Rundek.
Moćne kompozicije
Postav izložbe čiji je autor sin Ede Murtića, arhitekt Marko Murtić, čine platna impozantnih dimenzija koja poput kakve instalacije vise u prostoru stvarajući jedan posve novi doživljaj moćnih Murtićevih apstraktnih kompozicija naglašene geste koje je znameniti slikar stvarao do pred sam kraj života. "Htio sam da postav bude drugačiji, da ne bude klasično postavljanje slika po zidovima nego da slike budu sastavni dio prostora, da se stalno otvaraju nove vizure dok se hoda izložbom. Kao arhitekt ja nekako gledam drugačije na postav", objašnjava Marko Murtić svoju koncepciju.
Prema mišljenju mnogih poznavatelja i ljubitelja Murtićeva stvaralaštva, slike nastale u novom mileniju spadaju u jednu od njegovih najboljih faza. Marko Murtić slaže se s njima: "Meni je ovo najsvježija i najbolja njegova faza." Ideja ove izložbe, kako ističe, bila je da se predstavi Murtićev modernizam iz posljednjeg razdoblja, da se pokaže da njegovo slikarstvo ima i dalje snagu, ali i da komunicira i s mlađom publikom koja možda i nije toliko upoznata s njegovim djelom. "Zadnja faza nije do sada prikazana na način da je istaknuta kao jedna od najbitnijih. Htio sam pokazati da može živjeti i u današnje vrijeme, da ne bi trebalo zaboraviti i to njegovo stvaralaštvo", kaže Marko Murtić.
Ciklus pod nazivom "Nova apstrakcija" inače sadrži brojna djela, preko stotinu, ostvarenih u tehnici ulja i gvaša. Samo u Laubi može se vidjeti preko četrdeset radova, dok su neke slike iz ovog razdoblja u postavu izložbe u HDLU koja obuhvaća sve umjetnikove faze od najranijih djela sve do ovih zadnjih.
"Intenzivan i produktivan rad"
"Njegov rad zadnje četiri godine bio je izuzetno intenzivan i produktivan. Platna su velikih dimenzija i ideja je bila da se izlože u prostoru koji takva djela može i primiti kako bi se u gotovo u cijelosti mogao prikazati taj dio njegovog opusa. Radio je i djela manjih dimenzija, gvaševe, koji su u Laubi prikazani na ekranima."
Ovo je, kako napominje autor izložbe, do sad najveći postav Murtićevih djela iz tih godina. "Sve do ove izložbe, ova faza je tek djelomično predstavljana. Uvijek je bila prikazana u sklopu većih cjelina, nikad ovako samostalno." Nekoliko mjeseci nakon Murtićeve smrti u Umjetničkom paviljonu predstavljene su slike iz 2003. i 2004. U predgovoru te izložbe tadašnji ravnatelj Paviljona Radovan Vuković prisjetio se susreta s Murtićem u njegovom ateljeu kada ga je slikar u proljeće 2004. pozvao da vidi novu seriju slika što ju je naslikao za svog ljetnog boravka u Vrsaru.
"Bio sam zatečen onim što sam vidio. Ne samo količinom radova, slika mahom velikog formata, naslikanih u relativno kratkom i stvaralački iznimno plodnom razdoblju od svibnja 2003., koliko svježinom i novinom likovne interpretacije uobičajenih slikarskih tema, od kojih je nekolicina upućivala na antologijska ostvarenja. Taj je susret s novim Murtićevim radovima bio utoliko dojmljiviji što njegova umjetnost, ni nakon što je prešao prag osamdesete, nije nimalo pokazivala znakove fizičkog zamora ni posustajanje kreativne tenzije“, zapisao je Vuković koji je tada s Murtićem dogovorio izložbu tih novih slika u Paviljonu koja je na koncu bila posthumna.
Murtić je preminuo u siječnju 2005. Za ove posljednje Murtićeve radove tom je prilikom Tonko Maroević kazao kako oni nose obilježja još jedne, na žalost definitivne, majstorove sinteze. Veliki formati, kako je primijetio Maroević, sami po sebi govore o slikarevoj svijesti da raspolaže dubokim nataloženim znanjima i iskustvima dok nas metaforični naslovi koje daje ovim slikama upućuju na moguće čitanje kompozicijskih rješenja. U novi milenij, svjedoči Maroević u predgovoru izložbe u Paviljonu, Murtić je ušao ne samo nesmanjenom agilnošću nego upravo frenetičnom izlagačkom praksom, od Pariza do Moskve. "Gotovo u svim tim prigodama Murtić je svjedočio svoju aktualnost i svoju vitalnost; nije se toliko dokazivao ranijim radovima i nije spavao na lovorikama nego je dinamično potvrđivao svoju glad za slikanjem."
Izričaj bez zadrški
U slikama nastalim od 2000. do 2004., smatra pak Marko Murtić, ekspresija je najizraženija nakon faze iz sedamdesetih.
"Odvojio se od pejzaža i prepustio se potpuno jednom slobodnom, otvorenom izričaju bez zadrški. Potpuno se slikarski otvorio." Murtić je, kako je poznato, davao sugestivne, zanimljive nazive svojim slikama, a neki od njih, kako otkriva njegov sin, pokazuju s koliko je entuzijazma i energije i tih zadnjih godina pristupao životu i slikarstvu.
"Naletio sam slučajno na jednu sliku iz 2003. kada je imao 83 godine s nazivom 'Razuzdana budućnost'. Želja za otkrivanjem i životom upravo je kroz ovu dionicu možda najizraženija. On zbilja do jeseni 2004. nije imao nikakve poteškoće, zadnje ljeto radio je izuzetno puno." Marko Murtić kaže kako je cijeli život njegov otac bio veliki radnik. "Rano se budio, bio je precizan u rasporedu, i već u osam ujutro bio bi u ateljeu, zatim bi napravio pauzu za ručak i natrag u atelje. Nikad nije imao situacije da traži izliku da ne radi. Sigurno je imao kriza, ali ih je savladavao kroz rad. Zato je i bio toliko produktivan."
