"Ni umjetnost ni vjera ne mogu stvari ostaviti onakvima kakve jesu: trebaju ih mijenjati, transformirati, pokrenuti i obratiti. Umjetnost nikada ne može služiti kao anestetik; donosi mir, ali daleko od toga da umrtvljuje savjesti, drži ih budnima." Tim se riječima papa Franjo obratio skupini od dvjestotinjak umjetnika iz cijeloga svijeta povodom proslave 50. obljetnice vatikanske Zbirke moderne i suvremene umjetnosti. Umjetnike koji su se okupili u Sikstinskoj kapeli tom prigodom nazvao je istinskim vizionarima te je istaknuo da, iako neki od prisutnih kroz svoj rad znaju ući u svakojake sukobe, kako bi potaknuli ljude na razmišljanje, smatra da je njihov cilj u konačnici postizanje sklada i ljepote. Kako je rekao, ljepota umjetnosti potiče želju za Bogom i daje mu slavu.
"Želite otkriti stvarnost također u njezinim proturječjima i u onim stvarima koje je ugodnije i zgodnije držati skrivenima", rekao je papa Franjo okupljenim umjetnicima. "Poput biblijskih proroka, suočavate se sa stvarima koje su ponekad neugodne; kritizirate današnje lažne mitove i nove idole, njihove prazne priče, smicalice konzumerizma, sheme moći."
Papa Franjo je također pozvao umjetnike da "ne zaborave siromašne". I oni "imaju potrebu za umjetnošću i ljepotom", no obično "nemaju glas da bi se čuli".
Među prisutnim umjetnicima bio je i Andres Serrano, čija je fotografija "Immersion (Piss Christ)" iz 1987., koja prikazuje malo plastično raspelo uronjeno u urin, izazvala bijes među američkim političarima te dovela do smanjenja financiranja Nacionalne zaklade za umjetnost, koja je poduprla njegovu proizvodnju.
"Bio sam iznenađen što sam pozvan, a još više iznenađen što mi je pokazao palac gore", rekao je Serrano za The New York Times. "I bio sam jako sretan što Crkva razumije da sam kršćanski, a ne bogohulni umjetnik. Ja sam samo umjetnik. A ako vas ‘Piss Christ‘ uznemirava, možda biste trebali razmisliti o tome što ona simbolizira. A ono što simbolizira je vrlo užasan, bolan, tragičan i neljudski način da ljudsko biće umre. I tako su razapeli Krista", rekao je.
Papa je mu je dao i poseban znak ohrabrenja, znao je, kako je ispričao umjetnik, tko je on, što mu je bilo posebno drago. "Bio je sjajan", rekao je Serrano i dodao kako se nada da će unatoč kontroverzama vezanim uz njegove radove neki od recentnih na temu Pietà, s prikazom Djevice Marije koja promatra mrtvog Krista u svom krilu, biti primljeni u vatikansku zbirku.
Na prijemu su bili i brazilski glazbenik Caetano Veloso, britanski redatelj Ken Loach i britansko-indijski kipar Anish Kapoor. Prema riječima biskupa Paula Tighea, tajnika u vatikanskom Uredu za kulturu i obrazovanje, nije bilo nekog generalnog plana u izboru umjetnika. Neki su bili poznati Vatikanu, a drugi su bili preporučeni za događaj. "Imali smo i mi neke favorite koje smo željeli tamo", rekao je biskup Tighe novinarima, ne precizirajući tko bi to mogao biti. "Želimo biti prisutni u svijetu umjetnosti, doći na književne, glazbene festivale, biti dio dijaloga", zaključio je biskup.
Upitan o odluci da se pozovu umjetnici čiji su radovi izazivali kontroverze, biskup Tighe je rekao da je to dokaz želje Vatikana da stupi u dijalog sa suvremenom kulturom.
"Spremni smo za razgovor", istaknuo je Tighe. "Želimo čuti i razgovarati s umjetnicima, susresti se s njima, jer mislimo da umjetnici imaju perspektive i načine gledanja na svijet koje trebamo uzeti u obzir".
Upitan posebno o Serranu, Tighe je odgovorio: "Mislim da svi jednostavno moramo raditi na pretpostavci dobre vjere umjetnika koji pokušava nešto reći, osporiti nešto, i možda ponekad mora pribjeći snažnim mjerama da nas probudi".
Nazočni umjetnici rekli su, pak, da su počašćeni što su bili pozvani i dirnuti papinim riječima.
"Dirnule su me njegove riječi o harmoniji, jer ja sam glazbenik i svaki naš koncert govori o harmoniji", rekao je André Rieu, slavni nizozemski violinist i dirigent, referirajući se na neke od papinih riječi, poput "prava ljepota je odraz harmonije".
Zbirka moderne i suvremene umjetnosti Vatikanskih muzeja narasla je s oko 1000 djela, kada ju je sveti Pavao VI. svečano otvorio 1973. godine, na oko 9000 danas te uključuje djela umjetnika poput Vincenta van Gogha, Francisa Bacona, Giorgia de Chirica, Lucija Fontane i Henrija Matissea.
Pavao VI. želio je, naime, tim činom pokušati premostiti jaz koji se pojavio između Crkve i suvremenih umjetnika, u suprotnosti s plodnom suradnjom koja je postojala stoljećima. Vatikanska zbirka suvremene umjetnosti bio je jedan od ishoda tih njegovih nastojanja.