EROS I PORNOS

Pornografski crteži za kojima se žudjelo

Erotika u umjetnosti već je desetljećima tema o kojoj se u Hrvatskoj nije pisalo od Zidićeve izložbe o erotici održane u Umjetničkom paviljonu još 1977. godine. No, to je promijenila knjiga ‘Eros i Pornos’ Đure Vanđure čije dijelove od četvrtka objavljujemo u tri nastavka uz Jutarnji list

Najveća koncentracija kvalitetnih erotskih crteža u hrvatskoj umjetnosti nastala je potkraj 19. i početkom 20. stoljeća. Počelo se javno govoriti o seksu, a popuštao je i građanski moral. S porastom seksualnih sloboda u određenim građanskim krugovima rasla je potražnja za pornografskim materijalima.

Potražnja velika

Bila je javna tajna da najpoznatiji hrvatski umjetnici za građanski sloj rade crteže koji se onda pregledavaju u intimi, po kućama. Iako je poslije većina njih ugledala svjetlo dana, većina građana koji su erotske crteže naručivali skrivala ih je, kao što su se skrivali i umjetnici. Tako je Milivoj Uzelac imao pseudonim za erotiku: Honnore marquis de Trottoire, u prijevodu Markiz od pločnika.

No, potražnja je bila velika, a umjetnici su jako dobro punili budžete tim narudžbama. Jedan od prvih poznatih umjetnika erotike u Hrvatskoj je Franz von Byros, malo poznati Zagrepčanin koji je prema podacima iz njegove biografije oženio Alice, pokćerku Johanna Straussa II. Byrosova su najčešća tema bile dvije žene u finom erotskom odnosu, a crteži su nastajali u drugoj polovici 19. stoljeća.

U Modernoj galeriji u tijeku je izložba “Ikonografija grada” na kojoj je posebno zastupljena erotska dionica i na kojoj se može pratiti kako su naši umjetnici oduvijek gajili fin odnos prema erotici, primjer za to su “Dvije prijateljice u nježnom odnosu” na slici Jerolima Miše.

Nije se pričalo

No, to je manja dionica. Zapravo, nakon velike izložbe “Erotika u hrvatskom slikarstvu, crtežu i grafici” koja je održana daleke 1977., a priredio ju je Igor Zidić, erotika u umjetnosti bila je tema o kojoj se nije pisalo. To je promijenila knjiga “Eros i pornos” Đure Vanđure koju će Jutarnji prodavati u tri nastastavka za 29.90 kuna.





Kupite monografiju uz čak 55 posto popusta

Iskoristite posebnu ponudu za kupnju divot monografije "Eros & Pornos" uz čak 55 posto popusta! U svim V.B.Z. knjižarama i Tisak media centrima ova jedinstvena monografija o porno strastima slikarskih velikana dostupna je za samo 260 kuna.













ROBERT AUER - Erotski opus skrivan na tavanu

Djela velikog erotomana uskoro ćemo moći gledati uživo s obzirom na to se za rujan u Klovićevim dvorima sprema velika Auerova retrospektiva. Kustosice Petra Senjanović i Irena Kraševac upravo će tom izložbom pokazati da je kroz opus ovog umjetnika na velika vrata u hrvatsko slikarstvo ušao akt. Na izložbi će se moći vidjeti secesijski izdužena tijela i zanosni prikazi erotskih aktova nježne, ružičaste boje tijela. No, ne i eksplicitniji sadržaji jer oni, kako ističu kustosice, nisu bili namijenjeni javnom pokazivanju. Riječ je o akvarelima koji su posve slučajno otkriveni na jednom tavanu, a sada su u privatnoj kolekciji. Navodno ih je želio kupiti, kaže kustosica Senjanović, crnogorski knez Nikola, ali ih je kao nepoćudnu umjetnost na granici zaplijenila crnogorska financijska policija. Prizori se odvijaju kao na filmskom setu, s bidermajerskim namještajem, mekim tkaninama, draperijama, uz obavezno cvijeće i fino dnevno svjetlo. Ženska tijela su podatna, a njihovi uvojci mekani. Postoji čak 900 erotskih crteža koji su očito nastajali na dnevnoj bazi, a ima i primjera masovnih orgija. Pretpostavka je da su svi nastajali u razdoblju od deset godina, između 1905. i 1915., u intimnosti ateljea Roberta Auera u Nazorovoj ulici. Umjetnik je, naime, potjecao iz bogate građanske obitelji Ferdinanda i Amelie Auer koji su na početku Nazorove sagradili lijepu vilu, a arhitekt je bio slavni Viktor Kovačić. Poslije su na imanju sagrađene još tri kuće, u kojima su živjela njihova djeca, među njima i Robert Auer, jedan od najodvažnijih erotomana svog razdoblja.

ANDRIJA MAUROVIĆ - Majstor eksplicitnog crteža

Najveći hrvatski crtač stripa, kojeg je na pijedestal podigla Vera Horvat Pintarić, vjerojatno je i sam pridonio činjenici da su neka njegova djela zagubljena. Kroz svoje je stripove, a pod utjecajem vesterna, ovaj izvrsni crtač stvorio legendarne likove: tajanstvenog pravednika Crnog Jahača, pjesnika lutalicu Tajanstvenu Smrt i simpatičnog tvrdoglavog starca Starog Mačka. No, jako je volio i erotiku te je bio poznat i po razuzdanom odnosu prema ženama. “Bili smo ljudi od krvi i mesa, pili smo i jurili žene”, govorio je poslije o svojoj mladosti. Njegovi erotski crteži, posve eksplicitna sadržaja, govore o gruboj erotici, nije bilo puno profinjene erotike. Crtani su olovkom, a na njima nije bilo velike radnje. Neki nisu ni dovršeni.

Na crtežima je vidljivo da je brojne anegdote doživio na vlastitoj koži, a po gradu su se prepričavale erotske seanse koje su se odvijale u njegovu stanu na Pantovčaku. U svojoj je radnoj sobi na zidu bio nacrtao erotski crtež u punoj veličini. Kao mladić je puno zarađivao od svojih crteža, ilustracija za plakate i časopise, a ostalo je zabilježeno da je novac poslije trošio na razuzdane zabave. Potkraj života, autor “Vjerenice mača” i “Posljednjih pustolovina Starog Mačka”, sedamdesetih godina živio je povučeno u svojoj kući, bez televizije i svjetla, okolo je hodao bos, ponekad i gol, i svatkome tko ga je želio slušati, tko bi ga susreo u blizini njegova stana na Pantovčaku, govorio je o svojim zloslutnim vizijama propasti čovječanstva i skore apokalipse.





MILIVOJ UZELAC - Da nije bio slikar bio bi bandit

Najčešće prepričavana anegdota vezana uz ovog umjetnika je kavanska: prišao je zgodnoj dami koja je sjedila s prijateljicama na kavi i na tacni joj ponudio svoj penis. Karakter mu najbolje opisuje izjava u intervjuu: “Da nisam slikar, bio bih bandit”. Žene su mu cijeli život bile ključni pokretač, protagonistice najvećih remek-djela. Muze su mu bile ujedno dobre prijateljice, a družio se i s prostitutkama. Bio je izrazito zgodan muškarac markantnih crta lica, boem koji se u potpunosti predavao životnim užicima. Neki su ženski likovi senzualni i ljupki, drugi su vulgarni i raskalašeni. Jedna od najpoznatijih slika, “Venera iz predgrađa”, pokazuje ostarjelu i ogrezlu prostitutku gotovo životinjskog izraza lica. Dvije, pak, prijateljice koje se naginju kroz prozor govore o finoj erotici. Po narudžbi je slikao sve: voajerizam, masturbaciju, muškarca s dvije žene... Ima čak i prizora sadizma. Muškarci često imaju glavu u obliku spolovila. Najviše je crteža nastalo potkraj Prvog svjetskog rata, kada je bio u svojim dvadesetima i potreba za rušenjem konvencija je razumljiva. U Pragu je dobivao najviše narudžbi, pa se tako i uzdržavao tijekom školovanja.

U doba kad je Pariz bio centar umjetnosti često je obilazio bordele, iz kojih nije izlazio cijele noći. Jedan od njegovih najpoznatijih erotskih ciklusa, pohotne prizore iz mape “Cirkus”, slučajno je otkrio profesor s Filozofskog fakulteta Fran Dulibić, koji je Uzelčevo stvaralaštvo stavio u akademski kontekst.

Potkraj života Uzelac se smirio i oženio sa susjedom Rosemarie da La Rayere te otišao živjeti na farmu u blizini gradića Cotignac u Francuskoj.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. svibanj 2024 15:55