ZAGREB - Nakon što je sve oduševila samostalnom izložbom u njujorškoj MoMA-i, Sanja Iveković nastupa u lipnju na Documenti 13 u Kasselu, najvažnijoj umjetničkoj smotri na svijetu, na koju je pozvana čak četvrti put. Documenta, naime, za razliku od Bijenala u Veneciji, nema nacionalne nastupe, već kustosi sami zovu umjetnike.
Posljednji je put Friedrichsplatz pretvorila u procvjetalo polje makova na kojemu su odjekivale revolucionarne pjesme koje su pjevale afganistanske i hrvatske žene, što je te godine bio jedan od najhvaljenijih radova.
Prisilni rad
Ovaj put radovi su također u dijalogu s gradom, ali su inspirirani dvama povijesnim dokumentima: jedan je pronađen u arhivu nekadašnjeg radnog logora, u bivšem samostanu Breitenau u blizini Kassela, gdje su između 1940. i 1945. godine internirali tisuće radnika, mahom iz istočne Europe, na prisilnom radu u nacističkoj Njemačkoj.
Birokratski papiri koje je pronašla nabrajaju razloge za zatočenje, a kao najčešći se razlog navodi otpor radu. Njezin se rad zato zove “Neposlušni (Razlozi za pritvor)”. Iveković će odabir navedenih “razloga” za zatočenje koje je pronašla u papirima isprintati na plakatima koje će postaviti na brojna javna mjesta u Kasselu. Nadalje, ovu prošlost stavlja u kontekst s današnjim zbivanjima, dominantnim diskursima neoliberalnog kapitalizma, koji je stvorio, kako navodi, “sistem baziran na novim formama izrabljivanja i beskonačnom pritisku produkcije”.
Za drugi dio rada “Neposlušni (Revolucija)” inspiraciju je dobila s fotografije objavljene u “Hessische Volkswachtu” u travnju 1933. Fotografija pokazuje nacističkog oficira i magarca, iza ograde s bodljikavom žicom, ispred horde ljudi na Opernplatzu u Kasselu, preko puta Friedrichsplatza, što je danas glavni izložbeni prostor Documente. Uz light box koji će biti dio instalacije stavlja i tekst koji je ‘33.bio objavljen uz fotografiju: “koncentracijski logor je za tvrdoglave građane. Ovo je upozorenje građanima da ne kupuju od Židova.”
Revolucija i prinčevi
Iveković će se predstaviti i u Luksemburgu, na velikoj retrospektivnoj izložbi “Waiting for the Revolution”, nazvanoj prema njezinu radu iz 1982. godine. Riječ je o sedam skica djevojčice kako gleda žabu koja mijenja boju od skice do skice, i čeka da se dogodi čudo, odnosno revolucija. No sve se čini kao u bajci: revolucija i prinčevi događaju se rijetko.
U Luksemburg se vraća i zlatna skulptura trudne Rose Luxemburg, kontroverzan rad koji je izazvao niz javnih rasprava u ovoj zemlji kad je ova skulptura bila postavljena na središnjem gradskom trgu. “U financijskom raju kakav je Luksemburg moja ‘Rosa’ je bila shvaćena kao blasfemična gesta. Projekt je izazvao burnu javnu raspravu o mnogim pitanjima koja su bila potisnuta u javnoj memoriji te male zemlje te se o tome prvi put raspravljalo u njihovoj javnosti”, kaže Sanja Iveković.