ZAGREB - Oni su kolektiv, Bezimeno autorsko društvo, ili kraće BADco. Oni su svojevrstan domaći kulturni fenomen koji se počeo razvijati 2000., kad se u Zagrebu okupilo četvoro inicijalnih osnivača. Dvoje karizmatskih plesača i koreografa, Pravdan Devlahović i Nikolina Pristaš, angažiran dramaturg i redatelj Goran Sergej Pristaš te spisateljica Ivana Sajko (koja više nije u skupini) odlučilo je raditi - drugačije kazalište.
Proširena jezgra
Deset godina, 20-ak predstava te “ponešto radionica, intervencija, istraživanja, izložbi i tehnoloških alatki” kasnije, BADco. je jedina domaća nezavisna skupina iz područja izvedbenih umjetnosti koja se može pohvaliti kontinuiranim uspjehom (i) u inozemstvu. Štoviše, bilo je perioda kad su više nastupali vani nego u domovini. U međuvremenu, jezgra skupine se proširila, pa su sad stalni članovi i filozof Tomislav Medak, dramaturginja Ivana Ivković, plesačice i koreografkinje Ana Kreitmeyer i Zrinka Užbinec te producent Lovro Rumiha.
Čelična mreža
Kao svojevrsna markacijska točka stiglo je značajno priznanje struke u formi nagrade UPUH-a za desetogodišnji izuzetan doprinos hrvatskoj plesnoj umjetnosti. I, nedavno, poziv kustoskog kolektiva “Što, kako i za koga” (WHW) da na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu predstavljaju Hrvatsku uz rad Antonia G. Lauera (Toma Gotovca). Zasad se o njihovoj site-specific instalaciji i intervenciji na čuvenom Arsenalu zna radni naslov - “Odgovornost za sliku” - te da je riječ tek o prvom segmentu višedjelnog projekta koji će finalizirati premijerom u Zagrebačkom kazalištu mladih početkom iduće godine.
- Središnja preokupacija rada je pitanje posredovane odgovornosti, odnosa prema događajima kojima svjedočimo u slikama i različitim načinima gledanja. Venecijanski će postav, kao svojevrstan teatar drugim sredstvima, graditi polje tenzije, sraza između moći slika da vežu našu kolektivnu imaginaciju, da otvaraju i zatvaraju horizont budućnosti - otkriva Tom Medak.
S našim legendarnim konceptualnim umjetnikom, kaže, dijele “intuiciju da postoji kontinuitet između čina gledanja i čina stvaranja i interes za unutarnju, materijalnu organizaciju umjetničke zbilje”, onoga što je Tomislav Gotovac nazivao “čeličnom mrežom”.
Ples i mrtav zec
Koja je tajna njihova uspjeha? Sergej Pristaš uspjehom smatra što, u posljednje tri godine, ljudi vezani uz BADco. imaju neki zajamčeni stalni prihod. - Sve uloženo u naš rad iz Hrvatske višestruko je oplođeno dodatnim prihodima iz inozemstva - imali smo koprodukcije, uspjeli smo prodati naše predstave, dobili smo sredstva iz europskih fondova. Uspjeh je i mreža izvrsnih suradnika s kojima smo imali priliku raditi, ali i repertoar problema koje smo izvedbeno postavili i tako izazvali specifičan interes - kaže.
Svi članovi BADco. iznimno su angažirani, imaju različite interese, obrazovanja, zanimanja: Sergej Pristaš je profesor na ADU, Nikolina Pristaš se bavi pedagoškim radom i edukacijom, kao i Pravdan. Ivana Ivković predaje i glavna je urednica Frakcije, Tom se bavi teorijom, izdavaštvom, u upravnom je odboru iCommonsa i aktivist, Ana i Zrinka su koordinatorice ekScene...
U siječnju su započeli s novim dvogodišnjim međunarodnim projektom LABO21 za koji su dobili europska sredstva i koji uključuje partnere kao što su Laboratorium Jana Fabrea, Sveučilište za ples i cirkus u Stockholmu i Umjetnički centar BUDA u Belgiji...
A prije Venecije, čeka ih New York, gdje će nastupiti u sklopu Festivala izvedbenih umjetnosti Perforacije. Naime, čuveni tamošnji teatar La MaMa u ožujku predstavlja vodeće umjetnike Balkana, uključujući i predstavu BADco. “Poluinterpretacije ili kako objasniti suvremeni ples nemrtvom zecu”, koja je nedavno praizvedena u Zagrebu tijekom velike rođendanske retrospektive njihovih prvih deset godina.