Dante Alighieri, odjeven u crveno, stoji pred planinom i smireno ju promatra. Iza talijanskog pjesnika koji je sasvim mala figura na velikoj bijeloj pozadini pruža se tanka sjena. Autor “Božanstvene komedije” počinje svoj put kroz vječnost, a upravo čeka ulaz na drugu stranu, prvo kroz pakao, pa kroz čistilište, sve dok ga u raju ne dočeka njegova Beatrice.
Posao za talijansku vladu
Ovaj akvarel pripada ilustracijama “Božanstvene komedije” Salvadora Dalija, a zbog svojeg je minimalizma netipičan za španjolskog slikara s ekscentričnim brkovima.
U očima ljubitelja umjetnosti Dante i Dali su, iako ih dijeli punih sedam stoljeća, nerazdvojno povezani. Iako je Dali u Danteu vidio svojeg duhovnog srodnika, a način na koji ga je doživljavao može se pratiti kroz njegove uživljene crteže, sve je zapravo, počelo narudžbom. Talijanska vlada odlučila je spektakularno proslaviti sedamstotu obljetnicu Danteova rođenja, pa je od Dalija naručila ilustracije uz “Božanstvenu komediju”.
Umjetnik je marljivo radio od 1951. do 1954. godine, a radove potom izložio u Palazzo Pavicini u Rimu. Narudžbu je primio u kasnim četrdesetim godinama života, dakle kada mu je rukopis, specifična i posvuda prepoznatljiva mješavina tradicije i avangarde, bio potpuno formiran.
Uz pomoć svoje vjerne Gale, izabrao je najbolje akvarele, njih 103, a one lošije je uništio. No, kada je ponosan pokazao rezultate svojeg rada, dočekalo ga je razočaranje: Dali je poslije prepričavao kako je talijanska vlada bila pokleknula pod kritikama da je takvu obljetnicu trebalo proslaviti uz talijanskog, a ne španjolskog slikara i narudžbu je otkazala.
Izdavača ipak nije trebalo dugo čekati. Prvu je ediciju 4765 knjiga tiskao Joseph Foret 1960. Za izradu drvoreza, od kojih je svaki bio dimenzija 25,5 puta 18,2 centimetara, angažirani su najtalentiraniji eksperti u svojim područjima, Raymond Jacquet i Jean Taricco. Postojalo je i luksuzno izdanje od 33 primjerka u satenskoj kutiji u kojoj su bili i originalni akvareli.
Gala prepričavala sadržaj
Ipak, Dali je, kao i uvijek, stvarao kontroverze oko sebe. Jednom je, primjerice, izjavio da nikada nije čitao “Božanstvenu komediju” i da se oslanjao na ono što mu je Gala prepričavala, drugi put da je riječ o djelu kojem se svako malo vraća s obzirom na to da odražava njegov vlastiti duhovni razvoj. Nakon pogleda na crteže jasno je da vrijedi vjerovati potonjem, da je djelo čitao i na španjolskom i na francuskom jeziku. Beatrice je tako postala besmrtna kroz Danteovu poeziju, Gala kroz Dalijeve slike.
Nisu svi prizori doslovni i nije posve jednostavno spojiti ih jedne s drugima. Stil se više puta mijenjao. Minimalizam početnog crteža odbačen je, a pred našim se očima izmjenjuju sve patnje i stradanja, sva krhkost ljudskoga tijela i nesigurnosti duše.
Riječ je o radovima koji dopiru direktno do promatrača, pa postaju jasni svi razlozi zašto je svestran i plodan umjetnik, baveći se egzistencijalnim pitanjima, dopirao ne samo do likovne struke nego i šire publike.
Brojne narudžbe
Nakon ilustracija za “Božanstvenu komediju”, dobio je jednako opsežnu narudžbu. Za ilustraciju Biblije Sacre 1963. godine angažirao ga je njegov prijatelj Giuseppe Alberto. Ilustrirao je i djela Eugeni d’Orsa, Carlesa Fagesa de Climenta..