Heroj ljevice, arhitekt kulturalnih studija, kum multikulturalizma, jedan od vodećih britanskih intelektualaca - sintagme su kojima se mediji opraštaju od iznimno utjecajnog sociologa i teoretičara kulture Stuarta Halla koji je preminuo u ponedjeljak u 82. godini života.
Čovjek koji je, kako kažu, skovao termin tačerizam rođen je u 1932. godine na Jamajci u obitelji miješanog afričkog, indijskog i britanskog podrijetla. Zahvaljujući stipendiji, u 19. godini dolazi na Oxford. Mađarska revolucija i Sueska kriza, događanja zbog koje su zapadni ljevičari masovno vraćali partijske knjižice, odredili su i njegov put, učvrstivši ga u uvjerenju da teorija, kako bi bila smislena, mora nužno uključivati i politički aktivizam. Hall tako odustaje od doktorata posvećenog Henryju Jamesu i postaje jedan od osnivača časopisa New Left Review, ali i jedan od intelektualnih začetnika Nove britanske ljevice.
Strasno je volio jazz
Na poziv Richarda Hoggarta 1964. godine dolazi u Centar za suvremene kulturalne studije u Birminghamu gdje 1968. godine postaje ravnatelj. Godine 1979. prelazi na Open University gdje predaje do odlaska u mirovinu 1997. Što se tiče njegova naslijeđa, često se navodi kako je zaslužan za ulazak Marxa, Gramscija i Althussera u obzore kulturalnih studija. Zahvaljujući iznimnim analizama u kojima je dokazivao u kojoj je mjeri kultura ključan instrument političke i društvene kontrole pošlo mu je za rukom da pitanje rase, roda i identiteta postavi u središte akademskih rasprava. Njegovi tekstovi u Marxism Today, zajedno s tekstovima Erica Hobsbawma, bitno su pridonijeli raspravama na britanskoj ljevici 70-ih i 80-ih. Kao i Hobsbawm, i Hall je strasno volio jazz. “ Miles Davis dotaknuo je moju dušu i više nikad nije otišao”, ističe u dokumentarcu “The Stuart Hall Project”.
Do kraja je ostao je dosljedno kritičan prema naslijeđu britanskog imperijalizma.
Tako je u intervju za The Observer istaknuo: “Nisam liberalni Englez kao vi... Osjećaj u pozadini mog uma dolazi s planataže, kad ste me posjedovali. Odgojen sam da vas razumijem, da čitam vašu literaturu, da znam ‘Sunovrate’ prije nego što sam znao ime cvijeta s Jamajke. Taj osjećaj ne gubite, on samo postaje jači.”
Strukture moći
Hrvatskoj publici Hall je, ipak, najpoznatiji kao začetnik kulturalnih studija koji, kako je napisao Stuart Jeffries u Guardianu, za njega nisu nikad bili samodopadna akademska aktivnost, nego aktivnost koja podrazumijeva suočavanje s neugodnim istinama i spoznavanje toga koliko smo duboko upleteni u postojeće strukture moći. Upitan za njihovo naslijeđe, izjavio je: “Kakav je smisao kulturalnih studija kad ste suočeni s ljudima koji umiru na cesti? Svatko uronjen u kulturalne studije kao intelektualnu praksu, mora na svom pulsu osjećati površnost...”
Na žalost, kulturalni studiji, analitička praksa koja je generacijama humanista dala u ruku iznimno zavodljivo i moćno teoretsko oruđe te kao takva opravdano uzdrmala granice humanistike, već je dulje vrijeme suočena s kritikama koje ju apostrofiraju kao jednog od glavnih krivaca za to što se i institucionalno i izvaninstitucionalno bavljenje književnošću svelo na proučavanje pop-kulturnih fenomena, nerijetko ispražnjeno bilo kakvog dubljeg smisla i veze sa zajednicom u kojoj nastaju. Nisu rijetke ni samokritike koje upozoravaju da su se isuviše lagodno smjestili na sveučilištu izgubivši kritičku oštricu. Hall, za razliku od dobrog dijela onih koji se pozivaju na njega, za to nije nimalo kriv. Znao je da se fenomenima ne pristupa s unaprijed postavljenim tezama, baš kao i to da nije isto pisati o emancipatorskoj snazi sjajila za usne sedamdesetih ili 2014.
Stvaranje socijalizma
Ili, kako je to sam napisao u svom tekstu “Bilješke uz dekonstruiranje ‘popularnog’”: “Popularna je kultura jedno od područja gdje se odvija borba za i protiv kulture moćnih: i u ovoj borbi postoji ulog koji može biti izgubljen ili udvostručen. Dijelom je to mjesto gdje nastaje hegemonija, i gdje je ista utvrđena. Nije to sfera u kojoj bi se socijalizam i već posve oformljenu socijalističku kulturu moglo jednostavno iznijeti na vidjelo. No, jedno je to od mjesta gdje bi do stvaranja socijalizma moglo doći. Eto, zato je “popularna kultura” važna. U suprotnom, iskreno da vam kažem, živo mi se za nju fućka”.
Najzaslužniji prof. Duda
Za recepciju kulturalnih studija kod nas najzaslužniji je profesor Dean Duda sa zagrebačke komparatistike, autor knjige “Kulturalni studiji: ishodišta i problemi” i urednik “Politike teorije: zbornika rasprava iz kulturalnih studija”. Kao studij institucionalizirani su na riječkom sveučilištu.