Još uvijek, i nakon više od četrdeset godina otkako je lansirao ideju za stvaranjem Antimuzeja, i nakon svih mogućih peripetija, Vladimir Dodig Trokut, umjetnik, šaman i sakupljač umjetnina, ne odustaje. Čvrsto vjeruje da će njegov Antimuzej, jedinstven u svjetskim razmjerima, s donacijom od preko 500 tisuća predmeta koje je sakupio na sajmovima, buvljacima i na otpadu, ugledati svjetlo dana. Razlog za optimizam dao mu je i nedavni dopis iz Ureda predsjednika, da se upravo njemu dodijeli jedan bivši vojni objekt u Svetoj Nedjelji. Tu bi se svi ti predmeti koje je odavno donirao hrvatskom narodu popisali, bili bi razvrstani, vidjelo bi se čime raspolaže budući Antimuzej. Predmeti su trenutno deponirani na 35 različitih lokacija, dok je manji dio u inozemstvu. Pa iako je, kako kaže, u protekla dva mjeseca “stvar malo zapela na relaciji Trokut - Ministarstvo kulture”, ovaj osebujni umjetnik duge neuredne brade, često viđen sa štapom u ruci i šeširom na glavi, iz svojih 36 kvadrata podrumskog stana-galerije, kuje velike planove za budućnost.
Umjesto monografije
Tako je upravo objavio publikaciju koju namjerava plasirati ni manje ni više nego na svjetsko muzejsko tržište. I dok se možda koncept knjige nama običnim smrtnicima čini pomalo hermetičnim i nerazumljivim, Trokut, kada govori o njezinom sadržaju, kao da potvrđuje nešto što je posve jasno i samorazumljivo. Knjiga naime, kaže, odražava njegovu ideju “atributivne participacije”, a to je da nije bitan autor nego ideja rada. Trokut planira izdati više knjiga, u formatu 22 puta 22 centimetra, “dok se ne ispuni volumen kocke”, odštampana su 333 komada, od kojih je njih pedeset namijenjeno sustavu svjetskih muzeja. Ti primjerci imat će i posebne kutije, od ebanovine, tikovine, srebra.
“Ovi moji svesci moj su način izbjegavanja monografije. Knjige odražavaju umjetnički koncept koji provodim od 1967., sadrže i ideju novine u montaži i metodi.” Riječ je zapravo o svojevrsnoj dokumentaciji Trokutove izložbe “Circulus vitiosus - Perpetuum mobile” održanoj u Domu HDLU-a 2013. U knjigu je Trokut uključio svoje prijatelje pa tako tekst knjige potisuje Darko Schneider, Željko Ivanjek autor je biografije, a Borivoj Radaković napravio je engleski prijevod. U odabranom krugu Trokutu bliskih ljudi pojavljuju se i imena Johna Cagea i Josepha Beuysa koja su upisana u krugu na koricama izdanja.
Suradnja s Beuysom
“S Cageom sam surađivao 70-ih godina i s njim me povezuje alkemija tišine, a posvetio mi je i neke svoje radove.” S Beuysom me pak veže ideja šamanizma, mistike i hermetike. On, međutim, kreće iz umjetnosti u šamanizam, a ja iz šamanizma u umjetnost. Mijenjali smo se za štapove i šešire 1974. na Aprilskim susretima u Beogradu.” Kao izdavač knjige pojavljuje se i Muzej opsesije Haralda Szeemanna.
Vladimir Dodig Trokut na svečanom uručenju nagrade za životno djelo HDLU-a 2013.
“Sa Szeemannom sam bio bliski suradnik od 1997. do 2005. Izdali smo zajedno preko stotinu artefakata. Prvo što smo štampali bila je mapa ‘New age’ 1998. koja je izlagana na Bijenalu grafike.” Osim knjige Trokut je upravo objavio i grafičku mapu naslovljenu “Atributivna participacija” nastalu prema predlošcima iz renesanse i manirizma. U svih pet listova mape ponavlja se pet simboličkih elemenata, koje je Trokut posebno označio ružičastom bojom.Nove projekte namijenjene inozemstvu Trokut objašnjava time što se o njegovu radu izvan granica Hrvatske praktički ništa ne zna.
Od Hrelića do Britanca
“Moja je djelatnost složena, bavim se i teorijom i praksom i želim taj svoj rad u nekim njegovim fragmentima objaviti. Mnogi miješaju moj osobni, umjetnički rad s Antimuzejem, no oni nisu povezani.” Kad je riječ o Antimuzeju, Trokut ističe da, što se njega tiče, on može biti bilo gdje. Svejedno je gdje i koliko je. Ipak, u iščekivanju idućeg koraka koji je, kako kaže, na Ministarstvu, Trokut nastavlja sakupljati predmete za “antimuzejski” postav. A sve zbog njegove vizije i sakupljačke strasti, stan u kojem živi i koji je i sam njegov rad, ambijent, instalacija, sačinjen od tisuće predmeta nabavljenih na smetlištu, postao mu je pretijesen, pa se proširio i na tavan i u podrume susjeda koji ga nakon nekih važnih nagrada, a pogotovo one posljednje za životno djelo HDLU-a, više “ne gledaju kao čudaka koji skuplja smeće”. “Nisam odustao od Antimuzeja. To je bolest i ovisnost. Opet kupujem predmete, hodam po Hreliću i Britancu”, kaže Trokut koji ima i poseban sistem u selekciji pri kupnji stvari. “Kupujem samo specijalitete, greške i razliku u cijeni”, objašnjava, štogod to na koncu značilo.