ZAGREB - Projekcijom domaćeg, bosansko-hercegovačkog filma “Djeca” redateljice Aide Begić večeras u Sarajevu počinje 16. Sarajevo Film Festival.
Festival koji nastao kao gesta ratnog otpora, tijekom desetljeća i pol postojanja evoluirao je u svojevrsni bosansko-hercegovački državni projekt, festivalski “blockbuster” koji budžetom i gostima odskače među festivalima u regiji.
Balkanski europuding
I ove godine je tako: iako ne može ponuditi “teškaše” poput Nicka Noltea, među gostima SFF su i zvijezde poput Erica Cantone, Victorije Abril i Béle Tarra, a Sarajevo će pohoditi i nezavisni filmaš Todd Solondz kojem Sarajevo priprema retrospektivu.
SFF - koji je ove godine zbog ramazana prešao u još raniji termin - i ovaj je put osovljen oko tri natjecateljska programa. U glavnom programu primjećuju se dvije tendencije: da SFF napušta kinematografije bivše Jugoslavije izmičući ulozi “zamjene za Pulu”, te da se usmjeruje isključivo na mlade i nove autore. Među deset filmova koji se bore za Srce Sarajeva samo su tri ex-Yu, među kojima i film “Djeca” koji je i ozbiljni favorit za nagradu. Drugi ex-Yu film u konkurenciji je vrlo dobar politički triler “Ustanička ulica” zakašnjelog beogradskog debitanta Miroslava Terzića, u kojem je Rade Šerbedžija pružio izvrsnu filmsku ulogu. Treći postjugoslavenski film u konkurenciji stiže iz Makedonije. Riječ je o filmu “Žena koja je obrisala suze” sestara Teone i Labine Mitevske, komadu kičastog, pretencioznog balkanskog europudinga u kojem igra španjolska diva Victoria Abril.
Gloženje bivših
Uz ta tri filma, u glavnom programu su čak tri turska naslova, od kojih je najpoznatiji ruralni krimić “Iza brda” Emina Alpera. Tu su i dva filma iz Austrije, te jedan iz Rumunjske - “Sve o našoj obitelji” Radu Judea. Ta razorna farsa o gloženju bivših supružnika jedan je od jačih aduta programa.
Socijalni hardcore “Clip” Beograđanke Maje Miloš igra u popratnom programu, baš kao i “Samo vjetar” Mađara Bencea Fliegaufa. To je posljedica odluke direkcije da filmovi u glavnom programu moraju biti regionalne premijere, no upravo ovogodišnji program demonstrira koliko je ta odluka kontraproduktivna: s “Clipom” i “Samo vjetar” u konkurenciji, nagrade SFF sigurno bi imale veću težinu.
Ni ove godine hrvatskih filmova u dugometražnom programu nema. Branko Schmidt (“Ljudožder vegetarijanac”) za sarajevske je kriterije star režiser, a selektori očito nisu našli interesantne robe među naslovima koji će imati premijeru u Puli. Dojam kako je domaći igrani film u zastoju, a da dokumentarni proživljava bum potvrđuje i činjenica da je u dokumentarnoj konkurenciji čak pet domaćih naslova: Dane Budisavljević (“Nije ti život pjesma Havaja”), Gorana Trbuljaka (“L.E.F.”), Gorana Devića (“Dvije peći za udarnika Josipa Trojka”), Nebojše Slijepčevića (“Muški film”) te Đure Gavrana (“Veliki dan”). U kratkometražnoj konkurenciji dva su hrvatska naslova - crtić “Sotonin sin” Marka Dješke, te “Prva dama Dubrave” Barbare Vekarić.