U drugoj polovici svibnja 1940. na plažama u blizini francuskoga gradića Dunkirk zatekla se gomila savezničkih vojnika: najviše je bilo britanskih trupa, no bilo je tu i Kanađana, Belgijanaca i Francuza. Nijemci su ih satjerali u tjesnac, uništili im tenkove i ostalo teško naoružanje, pa se činilo da će svi završiti kao ratni zarobljenici. Paradoksalno je da su Britanci preko razmjerno uskog Engleskog kanala mogli vidjeti svoje domove, ali nisu mogli letjeti preko mora.
Počela je tada operacija zvana Dinamo, koja je trajala od 26. svibnja do 4. lipnja. Trebalo je prevesti na sigurno gotovo 400 tisuća ljudi, angažirali su se britanska mornarica i zrakoplovstvo, ali im je njemačka Luftwaffe bila neprestana prijetnja.
O nedaćama kod Dunkirka još je 1958. snimljen vrlo dobar britanski ratni film “Dunkirk” s Johnom Millsom, BBC je 2004. realizirao doku dramu u tri dijela istog naslova, a u nagrađivanoj drami “Okajanje” Joea Wrighta s Jamesom McAvoyem i Keirom Knightley postoji vrlo dojmljiva i neugodna epizoda koja se odigrava na toj lokaciji uoči evakuacije.
Činilo se da je to sve što se tiče Dunkirka, ali tema je zaintrigirala Christophera Nolana, britanskog redatelja koji danas u Hollywoodu snima izrazito skupe filmova (trilogija o Batmanu, “Početak” s Leonardom Di Caprijem, “Interstellar” s Matthewom McConaugheyjem) od kojih nijedan nije podbacio. Njegov “Dunkirk” se naprotiv nije baš činio sigurnom investicijom.
Filmaš je htio napraviti pravi britanski film, ali s pravim holivudskim budžetom, što kompaniji Warner Bros nije odgovaralo: Nolan nije htio čuti za holivudske zvijezde, u filmu su mogli nastupiti samo Britanci, sve je moralo izgledati autentično, ali je imao i dodatni adut. Rekao je šefovima Warner Brosa da će se “Dunkirk” odigravati na kopnu, moru i u zraku.
U scenama na plaži gledatelj će doslovno biti i sam uronjen u pijesak, izgubljen među gomilom vojnika koji možda uzalud čekaju spas s druge strane Engleskog kanala, na moru će se, pak, naći na plovilima koja hitaju prema Dunkirku, a zatim i u kontrolnoj kupoli lovaca Kraljevskih zračnih snaga koji napadaju Nijemce. Bit će to potpuna iluzija virtualne realnosti, bez kacige koja omogućava taj doživljaj.
Da bi to postigao, film će snimati IMAX kamerama koje imaju visoku rezoluciju, a glavni oslonac bit će mu dansko-švedski snimatelj Hoyte van Hoytema s kojim je već radio na ZF spektaklu “Interstellar”, a koji se afirmirao kultnim švedskim hororom “Neka uđe onaj pravi” (poslije je radio na “Boksaču” Davida O. Russella i futurističkoj drami “Ona” Spikea Jonzea). Nolan je dugo maštao o tom projektu, još u studentskim danima, no tada je bio filmaš početnik i nije si mogao priuštiti ni projekt srednjeg, a kamoli velikog budžeta.
U filmu nastupaju manje poznati glumci, ali i nekolicina zvijezda, no za nikoga se ne može reći da je važniji od onih drugih. Junak je zapravo operacija Dinamo i ljudi koji su je izveli. Zabavan je podatak da je redatelj vrlo dugo održavao audicije, jednom se na njima pojavio momak koji mu se učinio idealnim za jednog od vojnika nasukanih na plaži, predstavio se kao Harry Styles što Nolanu ništa nije značilo. Poslije su ga djeca upozorila da je to pjevač grupe One Direction, ali to ništa nije promijenilo u njegovoj odluci da ga angažira.