ZAGREB - Ministrica kulture Andrea Zlatar Violić u petak je na sastanku sa srpskim ministrom kulture Predragom Markovićem najavila kako se nadaju da će u idućih godinu dana dvije države riješiti pitanje filmske baštine nastale do 1990. godine.
Najzanimljiviji dio te građe odnosi se na onu nastalu do 1945. godine, koja je, odlukom zagrebačke vlasti, nakon rata prepuštena Beogradu uoči osnivanja Jugoslovenske kinoteke. No, povratak te građe nije jednostavno pitanje.
Građa dostupna svima
- Nikako se ne bi smjelo inzistirati na pukom vraćanju te građe jer Jugoslovenska kinoteka vodi iznimnu brigu o toj građi i čuva je u adekvatnim uvjetima. Ona je, nadalje, cijelo ovo vrijeme bila dostupna svima koji su se njome željeli baviti. Ako bi se, pak, inzistiralo na povratu, Hrvatska bi morala snositi troškove ležarine za razdoblje od 1945. godine, troškove transporta i unaprijed riješiti pitanje smještaja. Potencijalni troškovi bili bi astronomski. Dio građe koja se čuva u Jugoslovenskoj kinoteci nije u idealnom stanju, tako da se može povući paralela s tim da inzistirate da dobijete sliku koja je bez okvira, a usput je prorezana nožem - objašnjava Daniel Rafaelić, povjesničar filma koji je bio uključen u pregovore dvije država o filmskoj sukcesiji.
Filmovi o Dalmaciji
Rafaelić smatra da je to iznimno zanimljiva građa. Tu su, primjerice, filmski žurnali, kratki igrani filmovi, dokumenatarni filmovi te jako puno turističkih filmova koji su se snimali za Kraljevine Jugoslavije, s posebnom naglaskom na Dalmaciju, pa su važni zbog ne samo filmskih, nego i povijesnih razloga. Stoga bi, napominje Rafaelić, ispravan pristup bio da se izdvoji novac kako bi se građa restaurirala te da se napravi dugoročni plan za izradu kopija koje bi se čuvale i u Hrvatskoj.
Što se tiče filmova nastalih nakon 1945., stituacija je bitno drukčija. Govoreći o tome, Andrea Zlatar istaknula je da je riječ o problemu na području cijele bivše Jugoslavije, pa i u Hrvatskoj, jer je u postupku privatizacije ta baština na neki način završila u privatiziranom Jadran filmu, Croatia filmu i Urania filmu, kao što najveći dio materijala koji nas zanima zapravo nije u Jugoslovenskoj kinoteci, nego u Filmskim novostima ili nekim drugim producentskim kućama koje su danas producentske, a prije su bile državne, odnosno društvene.
Nacionalna baština
- Odluka da se to pitanje napokon riješi može se samo pozdraviti jer se u suprotnom odričemo vlastite nacionalne baštine, pri čemu mislim i na koprodukcije. Kopije tih filmova uglavnom se čuvaju u Hrvatskoj, ali u onom trenutku kad to pitanje bude riješeno formalno i pravno i kad hrvatska država postane vlasnik tih prava, onda naša Kinoteka može, primjerice, krenuti u zaštitu, restauraciju i distrubuciju te građe. Takav postupak za brojne filmove dosad je bio gotovo nemoguća misija - objašnjava Rafaelić.
Povrat kulturnog blaga
Povod sastanku dvoje ministara bilo je potpisivanje Protokola o povratu kulturnih dobara iz Republike Srbije koji obuhvaća 1065 predmeta koji su otuđeni tijekom Domovinskog rata. Dosad je vraćeno oko 25 tisuća predmeta. Svi preostali predmeti su popisani, u postupku su restauracije, a u Hrvatsku se vraćaju do 2013. godine.
Što se čuva u Jugoslovenskoj kinoteci
1. 175 brojeva filmskog žurnala Hrvatska u rieči i slici/Hrvatski slikopisni tjednik
- filmski žurnali Nezavisne Države Hrvatske - najkontroverzniji, ali i najzanimljiviji izvor o Pavelićevoj državi
2. Zora žurnali - filmski žurnali proizvedeni u Banovini Hrvatskoj - najvažniji izvor za proučavanje svakodnevnog života hrvatskih krajeva u Kraljevni Jugoslaviji (1938. - 1941.)
3. Star film žurnal (1913.) - prvi filmski snimci Osijeka, samo godinu dana prije početka Prvog svjetskog rata
4. Radium, izvor zraka (1944.) - nemontirani, ali u cijelosti snimljeni posljednji endehaški film Oktavijana Miletića - iako su nakon Drugog svjetskog rata dijelovi filma nasilno uklopljeni unutar drugog filma, njegov izvorni izgled do danas je ostao nepoznat
5. A život teče dalje (1935.) - dugometražni igrani film Karla Junghansa, s Itom Rinom i Zvonimirom Rogozom. Film sniman na Visu u tri jezične verzije: njemačkoj, češkoj i hrvatskoj. Prvi dugometražni igrani zvučni film snimljen na našem jeziku, a Jugoslovenska kinoteka nedavno je izdala sjajno DVD izdanje.
Izbor napravio Daniel Rafaelić