Početkom dvijetisućitih iz jedne balkanske kinematografije koja dotad nije imala ni naročit imidž ni ugled počeli su jedan za drugim pritjecati nevjerojatno dobri filmovi. Stizali su iz zemlje koja je za filmski svijet dotad bila bijela pjega, iz kinematografije koju je (kao i hrvatsku) vlastita publika prezirala. Ta zemlja bila je Rumunjska.
U samo nekoliko godina filmovi i filmaši iz Rumunjske osvojili su Zlatnu kameru i Zlatnu palmu u Cannesu, dva berlinska Zlatna medvjeda i još malu košaru drugih nagrada u Cannesu, Berlinu i Karlovim Varyma. Sve je to postigla generacija filmaša koji su bili približno vršnjaci, rođeni od sredine šezdesetih do sredine sedamdesetih. Obrise onog što će postati "rumunjski novi val" istesali su negdje nakon 2000. jedan režiser...