Sredinom sedamdesetih godina Austrijanac Niki Lauda dominirao je svijetom Formule 1. Lauda je bio perfektan vozač, ali istovremeno i nepodesan materijal za zvijezdu. Opsesivni pedant, krajnji introvert, Lauda je imao dosadan privatni život, bio šutljiv i imao izbačene zube zbog kojih su ga zvali “štakor”. Formuli 1 s Laudom je nedostajalo glamura. A onda se glamur pojavio u liku Laudinog konkurenta.
Taj konkurent zvao se James Hunt i bio je sušta opreka Austrijancu. Ljepuškasti Englez mijenjao je jednu manekenku za drugom, šarmirao novinare na tiskovnim konferencijama i provodio noći po tulumima. I u svom poslu Lauda i Hunt su bili vatra i voda. Hunt je bio adrenalinski ovisnik koji je na pisti riskirao svoju i tuđu glavu, upadao u nevolje i ovisio o inspiraciji. Lauda je Formuli 1 pristupao poput austrougarskog cesarskog inžinjera. Opsesivno je pazio na svaki detalj automobila, sugerirao i dizajnirao poboljšice, izbjegavao rizik i improvizaciju. Sraz dva oprečna karaktera svoj je klimaks doživio sezone 1976. Lauda je u sezonu ušao bolje i stvorio prednost. Ali, na utrci u Nürburgringu doživjet će nesreću koja će ga trajno unakaziti.
Dok leži u bolnici, Ferrari dovede novog vozača, a Hunt sustigne prednost. Laudu će izdaja zapeći. Samo 42 dana nakon nesreće u kojoj je živ izgorio, vraća se na stazu spreman da vozi i u krvavim zavojima, samo da obrani titulu.
Ta legendarna sezona 1976. Formule 1 tema je filma “Rush” (Utrka života) kojem su autori britanski scenarist Peter Morgan, te holivudski režiser veteran Ron Howard. Scenarist filmova “Queen” i “Frost/Nixon”, Morgan se specijalizirao za dokudrame o važnim epizodama iz života slavnih društvenih i političkih figura. Što se Howarda tiče, on je studijski doajen kojem nisu svi filmovi dobri, no onda kad bi mu u ruke dopao dobar scenarij, znao je snimiti solidan film. Takav je slučaj bio s prvim filmom koji je radio po Morganovom predlošku “Frost/ Nixon”. Takav je slučaj i sad.
“Utrka života” raskošna je, inteligentna i kulturološki produbljena sportska drama koju će ljubitelji Formule 1 jako voljeti, no neće biti dosadna ni onima - poput mene - kojima je Formula 1 zanimljiva onoliko koliko i promatranje centrifuge perilice.
Morganov scenarij faktografski je iscrpan, bogat tehničkim detaljima i uvjerljiv u ambijentaciji. Howardu i Morganu uspjelo je uloviti duh 70-ih, eru raskalašenosti u kojoj je Formula 1 išla pod ruku s “poročnom” kulturom: glasnim rockom, jarkim bojama i reklamama za cigarete. No, cijela ta kontekstualizacija ne bi bila zanimljiva da glavni likovi nisu zanimljivi.
Hunt ( Chris Hemsworth) isprva se čini kao narcisoidni lijepi lutak, no tijekom filma razotkriva se i njegova druga, karakterna strana. Lauda je u Howardovom filmu prikazan kao valjda najneobičniji sportski superstar koji je ikad postojao. U sjajnoj rekreaciji Daniela Bruehla, Lauda je smjesa K. u K. činovnika i kompulsivnog nerda, govori poput Terminatora, u privatnom životu ne vozi preko pedeset na sat.
Samodisciplinom i čeličnom voljom Lauda se vrati iz mrtvih - no, u trenutku kad vidi da je rizik prevelik, ledeno presiječe stvar. Sportski filmovi nerijetko svoje protagoniste moraju pumpati da budu zanimljiviji no što jesu. Međutim, rijetko sam u sportskom filmu vidio tako fascinantnog antiheroja kao što je Bruehlov Lauda.