Film “L’Amour” Michaela Hanekea očekivano je i uvjerljivo pomeo konkurenciju na dodjeli 25. europskih filmskih nagrada koje su u subotu navečer proglašene na Malti. Hanekeova “Ljubav” osvojila je nagrade u četiri najistaknutije kategorije- za najbolji film, režiju, mušku i žensku ulogu. Hanekeu je izmaknula samo nagrada za scenarij, koju je pomalo neočekivano dobio danski dvojac Lindholm i Vinterberg za film “Jagt” (Lov) o seoskom odgojitelju lažno optuženom za pedofiliju.
Uspješna godina
U tehničkim kategorijama dominirali su britanski filmovi pa je za kameru i montažu tako nagrađen film “Shame” Stevena McQueena, a za glazbu i scenografiju “Dečko, dama, kralj, špijun”, adaptacija Le Carreova romana, u režiji Šveđanina Thomasa Alfredsona. Kako nagrade EFA - za razliku od Oscara - nemaju mnogo kategorija, niz istaknutih filmova ostao je potpuno praznih ruku. To se dogodilo, među inima, pobjednicima Venecije i Berlina - “Faustu” Aleksandra Sokurova i “Cezar mora umrijeti” braće Taviani - kao i filmu “Barbara” Nijemca Christiana Petzolda.
Ovogodišnje nagrade EFA dodjeljuju se za sezonu 2011./12. koja je bila izuzetno uspješna za europski film. Teško se posljednjih godina prisjetiti sezone kad su europski filmovi osvojili sva tri velika festivala (Veneciju Sokurov, Berlin braća Taviani, a Cannes Haneke) i na sva tri osvojili “utješni” grand prix (u Veneciji “Terraferma” Emmanuellea Crialesea, u Berlinu “Samo vjetar” Mađara Fliegaufa, a u Cannesu “Reality” Mattea Garronea).
Aritmetika nagrada
U takvim okolnostima, neizbježno je da su neki jako dobri filmovi naprosto istisnuti iz nominacija za EFA-u. No, svejedno je prilično žalosno što jedan doista senzacionalan film, kao što je “Bilo jednom u Anadoliji” Nure Bilge Ceylana nije dobio doli jednu nominaciju za režiju, što je rumunjski “Iza bregova” Cristiana Mungiua ostao na nominaciji za scenarij, a “Samo vjetar” Bence Fliegaufa nije dobio ni to. No, aritmetika nagrada EFA-e odavno je takva, već je godinama očito da filmovi iz velikih kinematografija s mnogo članova glasača, kao i iz skandinavskih zemalja, prolaze vidno bolje od istočnoeuropskih i južnoeuropskih naslova.
‘Pasivni krajevi’
I ovaj su put u “pasivne krajeve” otišle samo dvije nagrade. Prva za kratki film Rumunju Tudoru Giurgiu (režiseru srednje generacije kojemu su filmovi igrali u Motovunu i na ZFF-u), a druga za dugoanimirani film. Dobio ju je Čeh Tomaš Lunak za “Alois Nebel”, suptilni crno-bijeli crtić za odrasle o velikoj prešućenoj traumi Češke, egzodusu sudetskih Nijemaca 1945.
Nagrade u važnijim kategorijama:
Najbolji film:
Ljubav, Michael Haneke
Najbolja režija:
Michael Haneke, Ljubav
Najbolja glumica:
Emmanuelle Riva, Ljubav
Najbolji glumac:
Jean-Louis Trintignant, Ljubav
Najbolji scenarij:
Thobias Lindholm, Thomas Vinterberg, Lov, Danska
Najbolji dugometražni animirani film:
Alois Nebel
(Tomaš Lunak, Češka)
Najbolji dokumentarac:
Zimski nomadi, Manuel von Stuerler, Švicarska
Najbolji prvi film
(‘Europsko otkriće’):
Kauwboy, Boudewijn Koole, Nizozemska
Najbolji kratki film:
Superman,
Spiderman ili Batman
(Tudor Giurgiu, Rumunjska)
Najbolji europski filmovi 2011./2012. po izboru kritičara Jutarnjeg
1. Bilo jednom u Anadoliji
(Nure Bilge Ceylan)
Ako postoji film koji je ove godine nadvisio Hanekeov instant-klasik, onda je to ovaj. Ceylanov proceduralni krimić koji se pretvara filozofsku raspravu o laži doslovce je senzacionalan film, film koji nestrpljivog gledatelja može odbiti sporim uvodom, ali kad vam prasne u lice, pamtite ga zauvijek. Masterpis!
2. Ljubav
(Michael Haneke)
Hanekeov film toliko svi jednodušno vole da to postaje antipatično i možda može čak nauditi filmu. Ono što me osobno privlači kod “L’Amour”jest rudimentarna jednostavnost i apotekarska točnost. “L’Amour” je filmski crni kvadrat na bijeloj podlozi: čist, esencijalan, naizgled banalan.
3. Barbara
(Dieter Petzold)
Film o liječnici iz DDR-a koja dvoji bi li pobjegla na Zapad ili u pomeranskoj zabiti liječila bronhitis. Komunizam se u filmu dosad prikazivao ili kroz udbaše u mantilima ili kroz Cockta-nostalgiju. Ovaj film slama oba ta diskursa i stavlja u središte obične “ossies” koji su naprosto nastojali čestito živjeti.
4. Raj: Ljubav
(Ulrich Seidl, Austrija)
Seidlov film o pornografskom naličju turizma ili se voli ili mrzi. Većini glasača Europske akademije očito je bio odbojan pa je ostao samo na jednoj nominaciji. Ja pak mislim da je to velik film koji marksistički ogoljuje mitove turizma poput “tradicionalne gostoljubivosti” i “lokalnog kolorita”.
5. Reality
(Matteo Garone)
Napolitanac Garrone napravio je film o dvije mediteranske opsesije: katoličanstvu i televiziji. U ovoj pametnoj, raskošnoj komediji demonstrira koliko su te dvije vjere zapravo slične.
6. Iza bregova
(Cristian Mungiu)
Priča o jednom balkanskom provincijskom egzorcizmu koji je pošao naopako nadišla je “crnu kroniku” i bavi se ozbiljnim pitanjima prijateljstva, odanosti, sebičnosti, posesivnosti.
7. Holy motors
(Leos Carax)
Metafilmski umjetnički “high concept” negdašnjeg postmodernističkog šminkera Caraxa očito je bio preveć bizaran glasačima Akademije pa su ga temeljito preskočili. Međutim, to je jedan od malo filmova ove sezone nakon kojih možete reći: e, ovakvo što nisam još vidio.