Sutra u devet sati uvečer satelitski kanal Viasat History, koji u svojoj ponudi ima većina naših kablovskih platformi, predstavlja jednu premijeru, 50-minutni dokumentarac nazvan “Partisan Film”. Uzalud ćete tražiti u domaćim tv programima što se krije iza tog naslova, no ukoliko na internetu potražite web stranicu tog kanala, na njegovoj bugarskoj verziji pronaći ćete opširan opis “Partisan Filma”. Dakle, u pitanju je dokumentarac koji se bavi fenomenologijom u bivšoj Jugoslaviji vrlo popularnog partizanskog filma, žanra koji je iznjedrio nekoliko super spektakala, dobio dvije nominacije za Oscara i doveo u naše krajeve Richarda Burtona, Yula Brynnera, Roda Taylora, Silvu Koscinu, Franca Nera, Sergeja Bondarčuka i mnoge druge.
Regionalni hit
Nakon ovog opisa svakom tko prati tv produkciju naših susjeda bit će jasno da je “Partisan Film” zapravo “Partizanski film” beogradskog redatelja Igora Stoimenova (danas direktora programa B-92), koji je prije dvije godine imao hrvatsku premijeru na ZagrebDoxu. Uz obilje inserata iz filmova kao što su “Bitka na Neretvi” i “Valter brani Sarajevo”, Stoimenov je snimio razgovore s redateljima ( Veljko Bulajić, Emir Kusturica, Slobodan Šijan i dr.), direktorima fotografije ( Tomislav Pinter) i kritičarima (bio sam jedan od njegovih gostiju), koji su razglabali o “partizanskoj” kinematografiji. “Partizanski film” je dio televizijske serije “Robna kuća”, sačinjene od gotovo trideset polusatnih epizoda, u kojima se Stoimenov bavio ne samo pop fenomenima bivše Jugoslavije (novi val u rock glazbi, modernističke tv emisije) nego i sportom i politikom: jedna od najefektnijih epizoda bila je posvećena smrti Josipa Broza Tita i njezinom medijskom efektu.
Simptomatičan je podatak da su “Robnu kuću” emitirale sve televizijske postaje naših susjeda osim Hrvatske. Zašto?
Licemjerje HRT-a
U nekoliko sam navrata razgovarao sa Stoimenovim dok je pregovarao sa zagrebačkim televizijskim kućama oko emitiranja “Robne kuće”. Bio je vrlo fleksibilan oko broja epizoda koje bi mogle zaintrigirati naše gledatelje, nudio je mogućnost hrvatske sinkronizacije te prilagođavanja pojedinih cjelina, no ništa od svega toga. Kablovske platforme nisu ga zanimale, jer je jedino s kanalima koji su imali nacionalne koncesije mogao dogovoriti cijenu kojom je mogao povratiti dio svojih ulaganja. Naposljetku je iz čistog truca za dvije tisuće eura prodao “Partizanski film” kanalu VIASAT History, koja će ga emitirati u 30 zemalja, između ostalog i Hrvatskoj.
Zbog čega nikad nismo vidjeli “Robnu kuću”? Teško da je problem bio u cijeni, prije će biti da je naše tv kuće uznemirio sadržaj. Toliko yu nostalgije u polusatnim terminima očito im se činilo previše, međutim, ipak se sve svodilo na licemjerje. HRT je postigao rekordnu gledanost emitiranjem filmova “Bitka na Neretvi” i “Sutjeska”, ali dva nastavka “Partizanskog filma” i još tko zna koliko podsjećanja na “zlatno doba” socijalističke kulture, sporta i politike nisu mu bila po volji. Stoimenov upravo sada pregovara s Đelom Hadžiselimovićem oko četiri nastavka “Robne kuće” posvećenih Bijelom dugmetu, i to možda bude “trojanski konj”.