Razdragano mladenačko društvo raspoređeno u nekoliko soba sluša glasno veliki hit zapadnonjemačke pjevačice Nene “99 Luftballons” iz 1983. Gdje se to zbiva, pa valjda negdje na zapadu te zemlje jer svi govore njemački? Krivo, mjesto radnje je Istočna Njemačka, budući da je Nena svojom antiratnom pjesmom pogodila u žicu s obje strane Berlinskog zida, a i puno dalje, popevši se do drugog mjesta Billboardove liste u Americi. To je tek jedna od scena koje će nas zagolicati u novoj seriji “Njemačka 83.” jer Istok u njoj nije tipičan Istok, a ni Zapad nije baš onaj iz naših uobičajenih predodžbi.
Serija u osam jednosatnih nastavaka prvi je put prikazana na Berlinaleu još u veljači, gledali su je mahom strani kupci i kritičari te komentirali kako je njemačka televizija napokon napravila proizvod za međunarodno tržište. Nije to baš bilo točno, bilo je i prije njihovih serija koje su se odlično prodavale, no ovo je prvi slučaj da se neka njemačka serija najprije počela emitirati u svijetu, a tek onda kod kuće. Razlog za to je stjecaj okolnosti, “Njemačku 83.” zajednički su realizirali njemački RTL i američki Sundance TV, a potonji - dio velike mreže AMC - krenuo je prvi ovoga ljeta i napravio presedan: nikad dotad njemački program na američkoj televiziji nije ostavljen u izvornom govoru, obično bi ga sinkronizirali na engleski, a ovdje su ga gledatelji morali pratiti uz pomoć podnaslova. Bilo je, dakako, pritužbi, pa i preskakanja na druge kanale, no američki mediji su seriju predstavili kao senzaciju, a pohvale je malo tko osporavao.
Pogranični policajac
Protagonist serije je mladi istočnonjemački pogranični policajac Martin Rauch (karizmatični Jonas Nay) kojemu je glavni domet u karijeri uhvatiti ponekog švercera knjiga ili ploča. Majka mu je teško bolesna, potrebna joj je transplantacija bubrega, a teško je doći na listu sretnika kojima je ta operacija dopuštena: ne pomaže ni to što je njezina sestra Lenora (poznata glumica Maria Schrader) kulturni ataše u istočnonjemačkom veleposlanstvu u Zapadnom Berlinu, a zapravo vrlo utjecajna špijunka. Ipak, rješenje je na pomolu: ako Martin pristane izigravati zapadnonjemačkog časnika i svlada u samo nekoliko mjeseci obuku za tajnog agenta, majka će mu dobiti povlašteni tretman.
Martin je spretan i talentiran za taj posao pa se ubrzo nađe u elitnoj zapadnonjemačkoj vojarni, neposredno podložan general bojniku Wolfgangu Edelu ( Ulrich Noethen): sada se zove Moritz Stamm, ima visoki čin i nitko ne bi pomislio da je to istočnonjemački uhoda kojega njegovi povjerljivi izvori zovu “Kolibri”.
Kako je blizak Edelu, dobiva informacije iz prve ruke, čak se uspije domoći diska na kojem su potanko izloženi ciljevi predstojeće američko-zapadnonjemačke vojne vježbe i njezin tijek, ali što to vrijedi kad njegovi šefovi u Istočnom Berlinu još nisu nabavili IBM-ov kompjutor koji ga jedino može očitati kako spada.
Upravo 1983. vladala je velika napetost između Istoka i Zapada. Američki predsjednik Ronald Reagan na televiziji je držao huškačke govore, Sovjeti mu nisu ostajali dužni, ali je neposredno prije toga umro Leonid Brežnjev i zamijenio ga je Jurij Andropov o kojemu se nije puno znalo, osim da je jedan od stupova KGB-a. Njemačka liberalna javnost uvjerena je da Amerikanci namjerno potpiruju krizu koja bi mogla dovesti do 3. svjetskog rata, a prve će se borbe, dakako, voditi na njemačkom tlu, posvuda se održavaju protestni mitinzi, prosvjeduju i ugledni književnici poput Heinricha Bölla, a osobito su agilni studenti. Najpopularniji zapadnonjemački roker Udo Lindenberg održava mega koncert u Istočnom Berlinu, što prije koristi Istoku, negoli Zapadu.
General bojnik Edel tu je na skliskom tlu, njegov sin Alexander ( Ludwig Trepte igrao je Židova Viktora u hvaljenoj mini-seriji “Naše majke, naši očevi”) nevoljko je pristao na vojnu karijeru i radije bi bio s buntovnim studentima negoli u očevoj vojarni, dok je kći Yvonne ( Lisa Tomaschewsky) napustila obiteljski dom i živi u komuni.
Potrošačko društvo
Martin/Moritz isprva se drži odlično, no potrošačko društvo postupno podriva njegovu čvrstinu: ne može ne primijetiti obilje u supermarketima, a najviše ga je oduševio walkman na kojemu može slušati glazbu koja mu se sviđa, ali i koristiti ga u špijunske svrhe. Ipak, najneugodnije mu je što se mora angažirati i kao ljubavnik: kod kuće je ostavio djevojku, koja je, uzgred, i trudna (što on još ne zna), a od njega traže da zavede tajnicu glavnog analitičara NATO-a i da joj - ako treba - obeća brak. Nije to pritom i jedina njegova pustolovina na Zapadu takve vrste.
Serija vrlo dobro dočarava razdoblje kojim se bavi, sa soundtracka ne odjekuje samo Nena, nego i David Bowie, New Order i mnoge druge grupe s početka osamdesetih. To je i razdoblje prve pojave AIDS-a. Edelov sin spoznao je vlastitu homoseksualnost i zaljubio se u sveučilišnog profesora kojega studenti obožavaju, niti ne sluteći da je on istočnonjemački špijun i Kolibrijev najvažniji kontakt. Profesor, pak, ima dečka oboljelog od AIDS-a i strahuje da je i sam zaražen, pa stoga prekida vezu s Alexandrom. U “Njemačkoj 83.” efektno su pomiješani elementi špijunskog trilera, povijesne kronike i obiteljske sapunice, a jedino ju se može usporediti s holivudskom serijom “Amerikanci” u kojoj se sve te tri razine također virtuozno prepleću, ali u njoj ima puno više okrutnosti. Njezin njemački pandan puno više naglašava akciju i možda i zato tako dobro prolazi u svijetu.
Tvorci “Njemačke 83.” su bračni par Anna i Jörg Winger. Ona je Amerikanka, njezina je ideja za priču, scenarij je najprije napisala na engleskom, a zatim ga je njezin suprug - iskusni TV profesionalac koji je producirao popularnu krimi seriju “SOKO-Leipzig” - preveo na njemački i još doradio. U produkcijskom timu bio je i Nico Hofmann, tvorac i producent već spomenute serije “Naše majke, naši očevi” i još niza ambicioznih hitova njemačke televizije.
Samo 3 milijuna
RTL je imao velika očekivanja za “Njemačku 83.”, cijela zemlja bila je prekrivena plakatima na kojima je Jonas Nay predstavljen kao rascijepljeni lik u dvije različite uniforme, javljalo se o uspjesima u Americi i na drugim tržištima kako bi se stvorio dojam da je to najbolja domaća serija svih vremena, pripremljeni su i dokumentarni specijali u kojima je elaborirano kako se zapravo živjelo u Njemačkoj u tom razdoblju, no iz nekog se razloga s emitiranjem krenulo tek prije dva tjedna, svakog četvrtka na programu su se našle po dvije epizode, tako da bi se sve završilo prije Božića. Ipak, prve dvije epizode vidjelo je “samo” 3,19 milijuna gledatelja, u demografskoj skupini od 14 do 49 udio je bio dosta dobar - 15,7 posto, ali nije to senzacionalan rezultat. “Naše majke, naši očevi” bili su dvostruko gledaniji, i to na državnim kanalima ARD i ZDF. Ukupnu gledanost zasigurno će popraviti reprize i mogućnost gledanja serije u RTL-ovoj medijateci, ali zasad je moćni kanal na oprezu. Njegovi šefovi su komentirali: “Bilo bi dobro da je publika podjednako oduševljena kao i kritika”. Bračni par Winger već je najavio da priprema nastavak koji bi se zvao “Njemačka 86.”, u njemu bi se Martin vratio u domovinu nakon nekoliko godina boravka u inozemstvu i opet upao u špijunsko gnijezdo. Produkcijski tim ih podržava, ali RTL želi da se poravnaju ulaganja i prihodi i da se tek tada donese odluka o eventualnoj drugoj sezoni.
Zašto “Njemačka 83.” nije postala tako veliki hit na domaćem terenu kao i u svijetu? Možda zato što Nijemci ne vole da im stranci sugeriraju što je kod njih dobro, a što nije.