Novi film Luce Guadagnina "Izazivači" pogledao sam na pretpremijeri i bio ugodno iznenađen kako je dvorana bila solidno ispunjena. Sumnjam da je publiku privuklo ime redatelja, jer produktivni Guadagnino je u nas imao samo jedno uistinu poznato ostvarenje, gay romansu "Skrivena ljubav" s Timothéeom Chalametom i danas nepoćudnim Armieom Hammerom, no bit će da je presudilo nekoliko aduta, ponajprije sve popularnija Zendaya (ujedno i jedna od producentica) čije nas lice mami sa šminkerskog postera, koji kao da reklamira sunčane naočale, a svi protagonisti filma su tenisači, što se dobro razabire u odsjaju njezinih leća i što također nije za odbaciti.
Gomila flashbackova
Manje je primamljivo što se priča usredotočuje na ljubavni trokut, znači imamo samo tri protagonista, dva momka i jednu djevojku, koje pratimo u dužem vremenskom razdoblju.
Patrick (Josh O‘Connor) i Art (Mike Faist) školovali su se zajedno, osvojili igru dublova za omladince na US Openu, ali sjeme razdora među njima posijala je atraktivna Tashi (Zendaya), koja je obećala svoj telefonski broj pobjedniku sutrašnjeg pojedinačnog natjecanja. Po njihovom ponašanju na tulumu u hotelskoj sobi reklo bi se da momci nisu raščistili žele li jedan drugoga ili izazovnu Tashi, no ona je ta koja prekida njihov seks u troje, jer voli u svemu kontrolirati situaciju. Tu je još jedan problem. Film započinje finalnim mečom za muškog pobjednika turnira Challenger, natječu se Patrick i Art, koji više nisu najbolji prijatelji, a zatim slijedi sva sila flash-backova u kojima doznajemo što se događalo ranije.
Tashi je također nekad bila velika teniska nada, ali je povrijedila koljeno, a kako je trijezno procijenila da se u životu jedino želi baviti tim sportom, odlučila je postati trenerica. Isprva je odabrala Patricka, jer joj se činilo da je on bolji igrač, ali mladić baš ne voli da mu netko drugi diktira kako se igra, pa su se brzo rastali. Naprotiv, Art nema ništa protiv dobrog trenera, pogotovo ukoliko je to netko u koga je zaljubljen, njih dvoje se čak vjenčaju i dobiju dijete, a on počinje pod njezinom kontrolom osvajati Grand Slam turnire.
Patrick za to vrijeme oscilira, a kada ga vidimo na Challengeru, on nema novca za hotelsku sobu pa spava u automobilu. Ni Art više nije u vrhunskoj formi, zato je prihvatio nastup na Challengeru, koji je odskočna daska za neki od većih turnira, pa je Tashi u nezavidnoj situaciji da se mora poigravati sa obojicom muškaraca.
Dobar stil i zbrkana priča
Narativno film je poprilično razvučen, neprestano se vraća unatrag, a koji put i unaprijed, tako da u jednom trenutku imate dojam da je Gudagnino imao prilično loše savjetnike u scenaristu Justinu Kuritzkesu i montažeru Marcu Costi.
Protiv njega radi i odluka da film traje 131 minutu, tako da povremeno imate dojam da gledate minimalističku epsku kroniku, koja je mogla biti kraća da se nešto iz nje pobacalo, ali i duža da se zbivanja odigravaju kronološkim slijedom. Nasuprot povremeno zbrkanoj priči, mora se priznati da redatelj zbilja ima stila, tenzija između troje junaka se ne smanjuje, iako se stječe dojam da mu je tenis malo dosadan, pa više ne zna kako bi se bavio prebacivanjem loptice preko mreže.