U bliskoj budućnosti Amerika je postala totalitarna država, ali time svi njezini problemi nisu riješeni: nezaposlenost je i dalje velika, nasilje je u porastu, a nezadovoljstvo među masama uznemirujuće. Stoga vladajuća elita uvodi poseban društveni ritual zvan Pročišćenje, u noći sa 21. na 22. ožujka možete ubiti koga vam se prohtije, no ukoliko to napravite iza sedam ujutro, završit ćete u zatvoru i možda dobiti smrtnu kaznu. Ritual je ozakonjen posebnim amandmanom, pa je to prilika da se riješite iritantnog susjeda, a možda i člana obitelji koji vas živcira.
To je premisa triler-horora “Pročišćenje” koji je prije tri godine izazvao pravu senzaciju u američkim kinima (u nas iz nejasnih razloga uopće nije distribuiran), koštao je samo tri milijuna dolara, a zgrnuo 90 milijuna bruto. Njegov tvorac James DeMonaco, dotad poznat uglavnom kao scenarist nove verzije “Napada na policijsku stanicu”, odjednom je proglašen novom nadom američkog jeftinog žanrovskog filma, a uživao je i podršku moćnog Michaela Baya (serijal “Transformeri”), čija mu je kompanija Platinum Dunes bila jedan od producenata. Subverzivnost je bila ključ uspjeha, ovo su bile “Igre gladi”, ali bez tzv. sigurnosne mreže, a DeMonacovu reputaciju potvrdio je i nastavak, “Pročišćenje: Anarhija”, trostruko skuplji, ali s razlogom, jer se prvi film odigravao samo u jednom interijeru, a drugi je imao ne samo više likova nego i lokacija: vrhunac su mu scene u kojima bogataši doslovno kupuju sirotinju od trgovaca ljudima i organiziraju lov na njih u svojim vrtovima.
“Trojka” je primjereno nazvana “Izborna godina”, što 2016. uistinu jest (iako se radnja u filmu odigrava 2022.), a junakinja je hrabra senatorica koja se natječe za predsjednicu (Hillary Clinton?) s programom ukidanja Pročišćenja. Film započinje prilično zanimljivo, jer je taj ritual navodno postao turistički mamac, tisuće stranaca hrle u Ameriku kako bi sudjelovali u ubijanju, a možda i samo bili ubijeni (broj takvih mazohista nije zanemariv), a uvedeno je i novo pravilo, dosad su visoki državni službenici bili izuzeti od klanja, ali sada je i njih dozvoljeno likvidirati.
Premisa je obećavajuća (bar poklonicima krvavih horora), ali mnogo toga nije ispunjeno. Turisti se više ne spominju, dok je ubijanje političara svedeno na hajku na nepoćudnu senatoricu, koju brani jedino pouzdani zaštitar. U osnovi je to najobičniji akcijski triler, u kojem je plošnu glumačku izvedbu ostvarila čak i sjajna Elizabeth Mitchell iz serije “Izgubljeni”, jer izgleda poput nezainteresirane sudionice skromne tv produkcije, iznimno traljavog imidža: radije je pamtimo kao dvoličnu negativku nego borca za ljudska prava.
Po rubovima je srećom niz efektnih epizoda, npr. sa automobilima ukrašenih poput božićnih jelki iz kojih iskaču tinejdžerice željne krvi ili s improviziranim giljotinama, a kao najveći sadist pokaže se katolički pop, on je uz politički establishment i kao takav njegov nemilosrdni egzekutor. Serijal i dalje oslikava Ameriku kakvu znamo iz medija, ali koja kao da same sebe nije svjesna: na žalost, invencija njezinog autora više nije na razini prva dva filma.