Rajko Grlić, dobitnik sedam Velikih zlatnih Arena za film “Neka ostane među nama” u subotu je u podne, umjesto na objavi nagrađenih filmova 57. festivala igranog filma u Puli, bio u Motovunu. Govorkanja o brojnim priznanjima što će ih Grlićev film osvojiti u Puli počela su već sredinom prošlog tjedna, a za vikend je došla i konačna potvrda.
- Osvojili smo, dakle, Veliku zlatnu Arenu za najbolji film, za kameru, za režiju, za muziku, za ton, scenografiju, a Ksenija Marinković osvojila je nagradu za najbolju sporednu žensku ulogu.
Jeste li očekivali tolike nagrade?
- Ne, ali primijetio sam da je u noći kada je prikazan film “Neka ostane među nama” Arena bila prepuna, da su ljudi pažljivo gledali film, a to je najviše što ja od filma mogu očekivati.
Jeste li pogledali konkurentske filmove u Puli?
- Ne, nisam pogledao nijedan film. Ne znam ni u kakvoj je konkurenciji naš film osvojio tolike nagrade.
Opet sve ispočetka
Koji vam je film prije ovog dobio ovoliko Arena?
- Ne znam. Mislim da je “U raljama života” osvojio tri Arene. Nikad još ni s jednim filmom nisam osvojio ovoliko Arena.
U posljednje vas vrijeme svi nagrađuju jer ste u Pulu došli kao dvostruki laureat Karlovyh Vary...
- Da, tamo je “Neka ostane među nama” dobio nagradu za najbolju režiju te drugu, još značajniju nagradu Europa Cinemas Label. Ta priznanja rade dodatnu promociju za film.
Kamo ćete fizički sa svim tim nagradama?
- Moje nagrade dugo su stajale u špajzi, ali je postala premala, pa smo ih smjestili na tavan. Možda i ove najnovije završe na tavanu, a možda ih postavim na neko vidljivo mjesto.
Koliko su vam nagrade važne?
- Zbog njih čovjeku bude drago i zatitra mu ego. Ali, u tim situacijama uvijek se volim prisjetiti rečenice mog profesora koji je govorio: “Primi svakako nagradu, ali joj nemoj povjerovati”. Dakle, sve te nagrade su lijepe i krasne, ali što se tiče sljedećeg filma, njega radiš ispočetka.
Slavlje uz malvaziju
Što vi mislite, zbog čega je vaš film osvojio tolika priznanja?
- Mislim da su žiri i publika prepoznali tu jednu zagrebačku, intimnu priču o stvarima o kojima se u boljim familijama ne razgovara, ali se one delaju.
“Neka ostane među nama” sami ste prozvali erotskom melodramom...
- Mislim da je to najtočniji opis. Jer, familijarni su odnosi uglavnom melodrame, a protagoniste u ovom filmu vežu erotski odnosi.
Bilo je dosta prozivki zbog erotskih scena u filmu. Koliko vam je to pomoglo u promociji?
- Bila je to dobra reklama, iako ne vjerujem da je zahtjeve za zabranu filma koji, kako su neki rekli, vrijeđa moral i duboko diskriminira žene, u Hrvatskoj netko ozbiljno shvatio.
Kako ćete proslaviti sedam Arena?
- Zalit ću ih malvazijom u Motovunu.
Kakvi su vam daljnji poslovni planovi?
- Nakon kraćeg odmora, na jesen ćemo Ante Tomić i ja krenuti u novu avanturu.
Kakvu?
- Ne bih previše pričao jer tek pišemo scenarij. Ali, radi se o avanturističkoj ljubavnoj priči.
Možete li mi za kraj reći zbog čega je Sarajevski filmski festival postao relevantniji i mnogo popularniji od Pulskog?
- Nekad je u Areni bilo prikazivano tridesetak filmova, a onda se to smanjilo na malu hrvatsku produkciju. Sve ono što danas radi Sarajevo, a Pula je mogla biti to Sarajevo, krivnjom politike i nedostatka hrabrosti preselilo se negdje drugdje. Jer, kad radite veliki filmski festival u maloj državi, onda morate imati petlje. Ako se netko igra velikog festivala, a veliki festivali ne mogu bez države, onda države i određuju sudbine tih festivala.