Malo koji popularni internetski portal propustio je objaviti vijest o smrti Rialde Kadrić - umrla je 25. siječnja u Ateni gdje je živjela u posljednje vrijeme, imala je 57 godina - što je najbolji znak da serijal u kojem se proslavila ništa nije izgubio na popularnosti. Sve je počelo davne 1977., kad su je odabrali za jednu od glavnih uloga u filmu Zorana Čalića "Lude godine", imala je 13 godina i nešto malo glumačkog iskustva skupljenog u dramskoj sekciji Radio Beograda, pred kamerama je izvela svoj prvi poljubac s partnerom Vladimirom Petrovićem, a ono što je počelo kao tinejdžerska romantična komedija završilo je gotovo kao tragedija jer je glavna junakinja zatrudnjela, napravila pobačaj i jedva su je spasili u bolnici.
Mladi protagonisti postali su zvijezde, u filmu su glumili i još tada ne tako poznati Sonja Savić i Svetislav Bule Goncić, glazbu je skladao Kornelije Kovač, kao producent je figurirao Fedor Škubonja, redatelj legendarne "Izgubljene olovke" i Zlatnom arenom nagrađene ruralne melodrame "Nizvodno od sunca"), na pulskom festivalu 1978. film je ostao bez ijednog priznanja (čak mu je nagradu publike preoteo "Tigar" Milana Jelića sa Slavkom Štimcem i Ljubišom Samardžićem), no samo u Srbiji skupio je više od 300 tisuća gledatelja, a tek nešto slabiji posjet bio je u Hrvatskoj. Publika je dobro reagirala na simpatične junake, njihove roditelje glumili su Dragomir Bojanić Gidra (kojem su iz zafrkancije dali ime Žika Pavlović, po redatelju koji se zasigurno grozio ovakvih filmova), Dara Čalenić, Marko Todorović i Jelena Žigon, a aspekt pobačaja zasigurno je imao važnu ulogu u privlačenju gledatelja. Vladimira Petrovića i Rialdu Kadrić otad je malo tko zvao njihovim imenima, za javnost oni su bili Boba i njegova Marija, pa su se na to referirali i naslovi tekstova o njezinoj smrti. "Umrla je Bobina Marija" - kao da su prepisivali jedni od drugih.
Preokret je izazvao nastavak "Došlo doba da se ljubav proba" koji je bio pozicioniran kao izrazita komedija, sada su u prvi plan iskočili roditelji, pogotovo Gidra i Dara Čalenić, inače vrsni komičari, pa je tako serijal postao mamac za sve generacije. Gledanost se udvostručila, radnja se iz filma u film razvijala kronološki, u trećem filmu "Ljubi, ljubi, al' glavu ne gubi" Boba i Marija dobili su sina, no kao da su važnije bile Gidrine izvanbračne avanture, dok u četvrtom filmu "Kakav deda, takav unuk" Gidra, Todorović i mali Mihailo Jeftić (glumi unuka Mišu) definitivno su u prvom planu, a Pavlović i Rialda Kadrić u drugom.
Po naslovu petog izdanja, "Idi mi, dođi mi" očito je tvorce serijala polako napuštala inspiracija, u šestom filmu "Što se zgodi kad se ljubav rodi" Mišu je počeo glumiti Nikola Kojo, prekaljen u serijalu "Rad na određeno vrijeme", dok je novi uzlet uslijedio nakon sedmog filma "Žikina dinastija". Američka televizijska serija "Dinastija" tada je postala jugoslavenski fenomen, a kada je ukrštena sa Žikinim imenom, nastao je spoj kojem je teško bilo odoljeti: serijal je opet bio na vrhuncu popularnosti. Rialda je nastupila u još samo jednom filmu, "Žikinoj dinastiji 2" (bez nje su kasnije snimljena još dva filma, ali ne tako gledana), u međuvremenu je upisala svjetsku književnost na Filološkom fakultetu, valjda joj je uloga Marije postala već pomalo dosadna pa je otputovala u London usavršiti engleski, poslije se nakratko vratila u Beograd, da bi opet završila u Londonu, gdje se udala (otad se zvala Rialda Kadrić Šebek), neko vrijeme bavila se novinarskim radom za engleske medije i Glas Amerike, a zatim se prebacila na psihologiju i postala licencirani psihoterapeut.
Najteže joj je bilo kad je doznala da joj je umrla majka, bilo je to u siječnju 1991., na ulici ju je zadesio srčani udar, a kako je počeo Zaljevski rat, nije se moglo putovati pa joj kći nije otišla na sprovod, što ju je jako pogodilo. Jugoslavija se već raspadala, što je bio novi udarac, suprug joj se deklarirao kao Jugoslaven, otac Ramiz bio je musliman, majka Ida Srpkinja, a djed Rus, tako da joj je obitelj bila nacionalno premrežena. Za srpske medije nije davala intervjue, ipak je prije nekoliko godina završila u Beogradu, a poslije toga u Ateni. Paradoksalno je da je umrla na ulici od srčanog udara, isto kao i njezina majka.
Osim serijala "Lude godine" igrala je u nekoliko filmova i televizijskih drama, no sporedne uloge (iznimka je bila drama Milana Jelića "Čudna noć" iz 1990., njezin posljednji glumački nastup), tako da joj je film bio zbilja uzgredno zanimanje. Lani je čak dogovarala nastavak serijala, jer su Gidra, Marko Todorović i Jelena Žigon umrli, a Dara Čalenić je davno napustila franšizu, od stare ekipe ostali su samo Nikola Kojo i Vesna Čipčić (kao frau Elza). Rialda nije imala ništa protiv da nastupi u projektu koji bi se zvao "Luda godina" i trebao snimati na proljeće, ali od toga po svoj prilici neće biti ništa.