Wim Wenders ubraja se među redatelje koji su u 20. stoljeću bili važni, ali u 21. nisu znali dobro ostarjeti.
Wendersovi filmovi poput "Paris, Texas" (1984.) ili "Nebo nad Berlinom" (1987.) u svoje su vrijeme bili istodobno i umjetnički prestižni i široko popularni. Njemački redatelj imao je rijetko uspješan dar opkoračivanja, znao je spojiti i Europu i "amerikanu", i art i pop. Sredinom 80-ih bio je otjelovljenje poželjnog europskog filma.
A onda je prestao biti. Negdje od polovice 90-ih Wenders je presušio. Snimao je, doduše, i dalje. No, svi njegovi filmovi izgledali su kao očajnički pokušaj da se svlada praznina. Wenders bi se laćao krupnih tema, snimao bi na upečatljivim lokacijama, ali gledatelj je stalno imao osjećaj da su ti...