Četvrtak je u Motovunu osvanuo kao jesenski dan. Jaka kiša, bujica a voda je tekla nakošenim ulicama u potocima sve do kasnih večernjih sati.
- Da, možda nosim sa sobom ‘englesko vrijeme’, razveselio se oblacima nad Motovunskom citadelom Terry Jones, montipajtonovac, najpoznatiji gost ovogodošnjeg Motovunskog filmskog festivala. Terry Jones je Velšanin, diplomirao je na Oxfordu, po zanimanju je komičar a šire, kako se to lijepo kaže, redatelj i scenarist, glumac i dokumentarist, pisac.
Zajedno s Johnom Cleesom, Michaelom Palinom, Ericom Idleom, Grahamom Chapmanom i Terryjem Gilliamom prije 40 godina pokrenuo je serijal “Leteći cirkus Montyja Pythona”. Revolucionalizirali su britanski humor, unijevši u njega naglašenu apsurdističku notu.
Danas Terry Jones proučava antičku povijest, srednjovjekovnog pisca Chaucera, snima dokumentarce, piše za djecu i novinari. Čim su ga dovezli u Motovun, pa je održao slovo dobrodošlice samom sebi, kako je to običaj u takvim prigodama, odveli smo ga na terasu hotela Kaštel, s koje se pruža pogled na dolinu i okolna brda.
Dakako, na svijet gleda skeptično. Ako ništa, neprestano podsjeća na to da se prvim četirima epizodama “Letećeg cirkusa” nije smijao ama baš nitko.
Pokrali su nas
- Svima smo morali objašnjavati o čemu je riječ. Jednom po jednom. To je bilo zbilja obeshrabrujuće i naporno.
- Dakle, sviđa vam se vrijeme koje ste donijeli sa sobom?
- Da! Pa zar ovdje nije kao u Škotskoj, iz koje sam upravo doletio? Kakav škotski vjetrić... a pogledaj one oblake kako su se ukipili iznad brda! Puše, a oblaci stoje i kišu vjetar nosi, prava Škotska.
Rekao sam mu kako je dobro što pričamo o vremenu, jer i to očito znači da nije daleko odmakao od matične civilizacije. - Da, sad znam da sam na sigurnom, jer i vi ovdje shvaćate koliko je teško razgovarati o nečemu drugom.
- Kako komentirate ispadanje Engleske sa Svjetskog nogometnog prvenstva u Južnoj Africi? - upitao sam ga.
- Pokrali su nas!
- Stvarno?
- Da, to je bila krađa. Kako to drukčije objasniti?
- Vi zapravo ne volite nogomet...
- Ne, ne volim ga ali, kao što znate, moram o njemu nešto znati. Nešto više volim ragbi, to je bolji sport, no kad smo već kod toga, sport kao takav nimalo ne simpatiziram.
- Možda zato jer u njemu nema ironije?
- Da, upravo bi to mogao biti razlog. Sport je ozbiljno naprezanje.
Pogledi gubitnika
- I donosi nepopravljivo razočaranje.
- Da, ti ozbiljni pogledi gubitnika, nema u tome ničeg razigranog.
- Koliko je kriza pogodila Veliku Britaniju? Izrađuju li još u kazalištima po West Endu pravi namještaj, bolji nego u hotelima s pet zvjezdica, ili su počeli koristiti ivericu?
- Dogodila se katastrofa, scenska oprema se srozala strahovito. Svi štede, to se ne može više otrpjeti.
- Gledate li uopće televiziju?
- Ne, ne biste vjerovali, uopće je ne gledam, osim ponekad, kad moram.
- Jeste li ikad gledali ijedan hrvatski film?
- Ne znam ništa o hrvatskom filmu.
- Onda zacijelo ne znate da ne postoji hrvatski humor.
- Ne znam, odnosno sad znam. Koji biste mi vi hrvatski film preporučili?
- Profesora Baltazara.
- A, čuo sam za njega, ali ja sam mislio da je to švedski crtić.
- Nije, hrvatski je, premda je i duhovit.
- To je možda zato jer nema živih ljudi.
- Pitanje koje će zanimati naše čitateljstvo: A imate li vi štogod smiješno a da biste nam preporučili. Primjerice, neki TV show?
Nije izdržao na brdu
- Ima jedan stand up komičar, samo njega pratim. Ništa drugo.
- Volite stand up formu?
- A da, ima u njoj nešto temeljno.
- Koliko znate o Hrvatskoj?
- Nisam ovdje prvi put, nego drugi. Prvi put sam bio sad već davno, kad sam zapao u krizu srednjih godina pa sam se u aranžmanu za dvoje, pardon, u dva aranžmana za dva para, uputio na ljetovanje na otok Brač. Bilo je to za bivše države, Jugoslavije, a otkrit ću i tajnu informaciju da nam je tada početna stanica bila Beograd... Ovdje je tako škotski. Mislim da ću zavoljeti ovo mjesto ako se vrijeme ne popravi.
Potom je kiša opet ojačala u pljusak, pa smo se ipak uputili prema hotelu iz kojeg su ga odvezli nekamo u unutrašnjost. Nije gore na brdu izdržao ni pola sata.